Članovi bratstva OFS-a Široki Brijeg hodočastili u Zagreb i Mariju Bistricu
U petak 23. rujna 2016., u pratnji našeg duhovnog asistenta fra Dane Karačića,50-ak članova mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda iz Širokog Brijega i prijatelja sv. Franje, u ranim jutarnjim satima krenulo je na hodočašće u Nacionalno svetište Mariju Bistricu. Prva naša postaja bila je crkva čudotvorne Gospe Sinjske gdje smo se kratko pomolili, zapjevali par pjesama njoj u čast i razgledali crkvu, posebno zlatom i srebrom okrunjenu sliku i zlatnu krunicu Čudotvorne Gospe Sinjske, napravljenu prigodno povodom 300-te obljetnice krunjenja Gospine slike. Dan ranije je blagoslovljena i postavljena pored slike. Putovanje nastavljamo, uz molitvu i pjesmu, do naše iduće postaje Knina, gdje obilazimo crkvu Gospe od Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta i veličanstveni spomenik Hrvatske pobjede. Tu i mi odajemo počast svim braniteljima koji su dali svoje živote za slobodu Hrvatske.
U poslijepodnevnim satima stižemo u samostan hercegovačkih franjevaca, Samostan Bezgrješnog začeća BDM, u zagrebačkoj Dubravi u kojem borave mladi bogoslovi. Tu nas je dočekao naš dragi nekadašnji duhovni asistent fra Jozo Zovko. Radosna srca i puni emocija smo primili darove koje nam je udijelio, nakon čega nam je uputio par riječi o potrebi ustrajnosti u našem franjevaštvu i važnosti svakodnevne molitve krunice. Prije početka svete mise molili smo krunicu koju je predmolio fra Jozo Hrkać, bogoslov iz Širokog Brijega. Svetu Misu je predslavio fra Jozo Zovko zajedno s našim duhovnim asistentom fra Danom Karačićem, a glazbeno je upotpunio fra Zvonimir Pavičić, također rodom iz naše župe. Nakon misnog slavlja nastavili smo naše bratsko druženje s braćom i sestrama članovima Franjevačkog svjetovnog reda iz Dubrave. Tu nam se priključio vidno raspoložen i radostan fra Svetozar Kraljević, aktualni gvardijan samostana.
Subotnji dan, 24. rujna 2016., u pratnji vodiča započinjemo razgledanjem Kaptola. Na Kamenitim Vratima smo se pomolili i zapalili svijeće Majci Božjoj od Kamenitih vrata, zaštitnici Grada Zagreba. Nakon toga obilazimo trg i crkvu Svetog Marka, jednu od najstarijih građevnih spomenika grada Zagreba, prepoznatljivu po raznobojnom zvoniku i krovu, na kojem su grbovi grada Zagreba i grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zatim odlazimo u zagrebačku katedralu i grob blaženog Alojzija Stepinca, koji se nalazi iza glavnog oltara, gdje smo se tiho i dostojanstveno pomolili u miru i tišini svatko za svoje potrebe.
Nakon toga naš hodočasnički put nastavljamo prema hrvatskom nacionalnom svetištu, Mariji Bistrici. Nakon ručka obilazimo svetište i crkvu, gdje nas vlč. Domagoj Matošević, odnedavna rektor svetišta, kratko upoznaje sa svetištem i njegovom povijesti. To je najpoznatije i najposjećenije svetište Majke Božje u Hrvata. U Mariju Bistricu već se stoljećima slijevaju vjernička mnoštva iz svih hrvatskih krajeva i inozemstva; ali i pojedinci koji ovamo dolaze u tišini osobnoga hodočašća, tražeći i nalazeći svoj duhovni mir. U hrvatskom Marijinu svetištu Mariji Bistrici se štuje čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju.
Svetište u Mariji Bistrici postalo je nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Tim činom Hrvatski sabor je potakao pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj.
U bistričkom svetištu u 15 sati slavili smo svetu misu koju je predvodio naš duhovni asistent fra Dane Karačić, a onima koji su se željeli ispovjediti bio je na raspolaganju velečasni rektor. Neki su tu prigodu i iskoristili, pa su se i ispovjedili u bistričkom svetištu. Nakon misnog slavlja uputili smo se na naš hodočasnički Križni put od postaje do postaje, uz brdo pored svetišta. Nakon molitve pred svakom postajom u potpunoj tišini išli smo prema slijedećoj, mirno i dostojanstveno, ispunjeni nekim posebnim osjećajem duha mira i sabranosti. Jednostavno rečeno: nezaboravno. Potom smo još kratko vrijeme ostali u krugu svetištu gdje smo se okrijepili i kupili po koji suvenir kao uspomenu ili poklon svojim najmilijima. U večernjim satima se vraćamo u hotel gdje nastavljamo naše bratsko druženje, a potom počinak.
Nedjelja. Dan Gospodnji, 25. rujna 2016., u jutarnjim satima napuštamo hotel i upućujemo se na Jarun u crkvu Sv. Mati Slobode, gdje nas je dočekao župnik don Ante Vasilj, salezijanac i uputio nam tople riječi dobrodošlice. Upoznao nas sa župom, radom i djelovanjem župne zajednice. U crkvi se nalazi iza oltara kenotaf, prazan grob. U njemu je, oko oltarskog reljefa proslave uskrslog Krista i Marije, ispisana jedinstvena spomen knjiga, imena poginulih branitelja uklesana u stjenke kenotafa.. U kenotaf je uklesano 15.840 imena poginulih branitelja. Svetu misu, u 9 sati, predslavio je naš duhovni asistent fra Dane Karačić uz koncelebraciju župnika vlč. Ante Vasilja i još jednoga svećenika. Poslije svete mise napuštamo Zagreb i upućujemo se na našu sljedeću destinaciju Udbinu, u posjet Crkvi hrvatskih mučenika. Tamo nas je srdačno dočekao vlč. Jure Tutek koji nas je upoznao sa svetištem, pokazao nam gdje se nalaze temelji crkve sv. Nikole, repliku Vukovarskog križa i spomen kamenje među kojima se nalazi i kamenje iz Širokog Brijega i Crnih Lokava. Na donjoj terasi nam je protumačio Krbavsku bitku i polja sa znamenitostima Udbine, nakon čega obilazimo muzej i potom unutrašnjost crkve gdje smo se pomolili i zapjevali, te se prema želji vlč. Jure zajednički fotografirali u lijepoj, prostranoj i velebnoj crkvi Hrvatskih mučenika na Udbini. Puni zahvalnosti, radosti i oduševljenja napuštamo udbinsko svetište i nastavljamo putovanje našim domovima.
Ovim hodočašćem smo na neki način zaokružili jedan dio hrvatske vjerske i kulturne baštine.
Kao i svako hodočašće, i ovo nas je obogatilo kako duhovno, tako nas je ojačalo u našem bratsko-sestrinskim odnosima, učvrstilo međusobnu ljubav i poštovanje jednih prema drugima, te nam podarilo osmjeh i vedrinu na licima, a s tim i potrebnu snagu da se možemo vratiti našim svakodnevnim obvezama i križevima koji su nam uvijek nekako lakši i prihvatljiviji kad se vratimo s ovakvih hodočašća.
Bila su to tri dana prožeta molitvom, sabranosti, radosti, smijehom, međusobnim druženjem i povjerenjem, pokojom i suzom radosnicom i onom kuju izaziva teret života u sadašnjosti ili u prošlosti. Bože i Majko Božja, dajte nam više ovakvih dana.
Sve ono čemu smo se od srca smijali, neka ostane naša mala radosna hodočasnička tajna.
Dragi Bože hvala Ti za sve što si nam pružio.
Mirjana Ćavar, OFS Široki Brijeg
