FSR Mostar: Slavlje obreda zavjetovanja
Na svetkovinu Krista Kralja, 24. studenog 2013. godine, u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru mjesno bratstvo OFS-a proslavilo je obred privremenih i trajnih zavjeta evanđeoskog života u Franjevačkom svjetovnom redu. Euharistijsko slavlje je predvodio nacionalni i područni duhovni asistent OFS-a fra Ljubo Kurtović uz koncelebraciju mjesnog duhovnog asistenta fra Josipa Vlašića. Fra Ljubo je primijetio kako je lako slijediti Krista dijete, Krista koji ulazi u Jeruzalem, koji čini čudesa, a kako je teško i neprivlačno slijediti Krist koji je sam i napušten, izrugan i raspet na križu. A zatim je naglasio da ne zaboravimo da je to isti Krist, isti Kralj. Ustrajno slijedeći ovakvog Kralja postići ćemo savršenstvo kršćanske ljubavi na koje smo pozvani.
Sukladno obredniku OFS-a, nakon čitanja Evanđelja, ministra s. Ankica Zelenika je prozvala sve članove koji se spremaju dati prve ili trajne zavjete. Zavjetovanici su svoju spremnost i predanje Gospodinovu pozivu izrekli sa „Evo me“, nakon čega su molili ministru da ih se pripusti zavjetovanju Pravila Franjevačkog svjetovnog reda. Nakon homilije uslijedio je obred zavjetovanja u kojemu je prve privremene zavjete položilo 9, a trajne zavjete 17 članova mjesnog bratstva OFS-a Mostar.
Slavlju zavjetovanja prethodila je duhovna obnova za cijelo bratstvo koja je održana dan ranije, u subotu 23. studenog. Duhovna obnova započela je predavanjem u popodnevnim satima u kapelici Franjevačkog samostana u Mostaru. Kroz predavanje fra Mate Dragićević nam je približio življenje Evanđelja svetog Franje te nas je ohrabrio da idemo ravno njegovim stopama ne žaleći za onim što ostavljamo sa strane. Nakon toga uslijedila je molitva Večernje iz Časoslova, pokornička služba koja je ujedno bila priprema za sakrament pomirenja te euharistija.
Na koricama knjižice koju sam dobila na dar za zavjete pisalo je: „Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!“ Uistinu, moja radost, a vjerujem i radost ostale braće i sestara, ne bi bila potpuna i ovako životvorna bez svakog člana ponaosob koji na poseban način pridonosi ovom bratstvu. I na kraju cijelom bratstvu, zavjetovanim i onima koji se to tek spremaju, želim odvažnost i ustrajnost na putu koji nam je „utabanao“ brat Franjo.
Andrea Odak, OFS Mostar
