Hodočašće OFS-a Čerin Gospi Sinjskoj
U srijedu, 15. lipnja 2016. mjesno bratstvo FSR-a je organiziralo hodočašće Gospi Sinjskoj i posjetu gradu Splitu. Na hodočašće je išlo oko 70 osoba – članovi bratstva, njihova djeca, župljani i duhovni asistent FSR-a fra Dario Dodig.
U 7.30, nakon jutarnje sv. Mise, okupili smo ispred župne crkve i krenuli put Sinja, gdje smo stigli oko 11.00. Najprije smo slavili sv. Misu u crkvi Gospe Sinjske, a onda nam je fra Petar Klapež, gvardijan i župni vikar ispričao povijest štovanja Gospe Sinjske i pokazao nam samostanske arheološke zbirke.
Početkom 17. stoljeća franjevci su u obnovljeni samostan sv. Petra u Rami donijeli sliku Majke Božje. Bježeći od turske vlasti, franjevci su zapalili tek nedavno obnovljeni samostan i krenuli u Cetinsku krajinu smjestiti narod, a nosili su sa sobom sliku nebeske Majke. Čudotvorna Prilika Majke Božje bila je najdragocjenije blago što su ga franjevci sa sobom ponijeli iz Rame, ona im je bila utjeha i pomoć na putu od Rame do Sinja. Tako se sveta Slika nastani u Sinju iz kojeg više nije odlazila. Početkom 1715. godine stigla je u Sinj vijest da je Turska (8. prosinca 1714.) navijestila Veneciji rat i svi su slutili da će Turci iz Bosne najprije napasti Sinj.
U sinjsku tvrđavu zatvorila se četa od oko 700 vojnika, žene, djeca i sedam fratara. Fratri su sa sobom ponijeli sliku Majke od milosti i stavili je u tvrđavnu crkvu Sv. Mihovila, na oltar sv. Barbare. Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza i ponavljao se često sljedećih dana. Oko Grada sve je bilo popaljeno i uništeno. Izgorjela je i crkvica Sv. Franje, a zatim i samostan i nova crkva pod Kamičkom sa svim što je u njoj bilo. Sam je Grad bio napola razrušen. Za branitelje Sinja molilo se po cijeloj Dalmaciji. Dana 14. kolovoza bio je posljednji, opći juriš, koji je trajao tri sata. Kroz to vrijeme redovnici, žene, djeca i ostala čeljad koja ne bijaše za borbu, molili su s plačem i suzama pred Marijinom slikom za pomoć. Branitelji su očekivali novi napad, ali je neprijatelj “noću od 14. na 15, kada je svitao dan naše Zaštitnice na nebo uznesene, u najvećoj tišini digao topove i uz pratnju cijeloga tabora vratio se na sigurno u svoje prvobitno stanište u Livnu…”. izvijestio je pisac Dnevnika, opisa opsade Sinja. Izjutra, na Blagdan Velike Gospe nijednog Turčina nije bilo pod Sinjem, već su i posljednje Turske čete prešle preko Cetine. Premda se mogu donijeti i neki naravni razlozi povlačenja turske vojske, ipak su svi branitelji bili duboko uvjereni da je to bilo djelo “naše zaštitnice”, “Majke od Milosti” pred čijom su se Slikom molili.
Od tog dana ime “Gospe Sinjske” pročulo u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, pa i šire, u Rimu i Veneciji. Od tada u Sinj počeše pristizati mnogi hodočasnici. Za Njezin blagdan već se u ono doba skupljalo i do 10.000 vjernika. Tako je nastalo marijansko Sinjsko svetište.Iz crkve smo se zaputili u Muzej Sinjske alke, gdje smo pogledali kratki film o turskim napadima i obrani grada Sinja, te uz vodiča razgledali muzej. Nakon toga smo imali slobodno vrijeme za ručak, šetnju kroz grad i popeti se na Sinjsku tvrđavu.
Iz Sinja smo oko 14.30 krenuli u Split, u samostan sestara klarisa, u kojem je naša župljanka Gojana Korać kao kandidatica. U samostanu su trenutno 21 sestra, od toga 3 kandidatice, 2 sestre s privremenim zavjetima i 16 sestara sa svečanim zavjetima. Jedna od sestara nam je ispričala povijest njihovog reda i opisala život u samostanu. Obišli smo one prostorije samostana u koje se smije ulaziti i onda se zaputili u crkvu sv. Franje i sv. Duje. Iako smo dosta toga vidjeli i doživjeli, dan je bio prekratak i brzo prošao, tako da je bilo vrijeme povratka. Radosni i ispunjeni u srcima, a s pjesmom na usnama krenuli smo kući. Ovaj dan je za sve nas zasigurno bio prelijepo iskustvo i jedno obogaćenje nas kao osoba i našeg bratstva.
Bogu hvala na tom daru!
Lucijana Milićević, OFS Čerin
