Korizmena duhovna obnova OFS – a Hercegovine u Međugorju

Hercegovačko područno bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda, svoj korizmeni put, već tradicionalno započinje duhovnom obnovom prvi vikend u korizmi. Ove se godine također održala prvu subotu u korizmi, 17. veljače 2024. godine u Međugorju. Program je započeo u 15:45 sati sa pozdravima područne ministre Marijane, te zahvalom međugorskom bratstvu koje je ove godine ugostilo preko 380 trećoredaca. A nakon toga nas je pozdravila i Vesna, ministra bratstva domaćina ove duhovne obnove i na poseban način zahvalila Frami Međugorje koja je animirala glazbeni dio ove duhovne obnove. Zatim nas je pozdravio područni duhovni asistent OFS-a, fra Josip njemu dragim pozdravom „Gospodin vam dao mir i dobro!“ te nam uputio nekoliko poučnih riječi, nakon čega smo izmolili zazive Duhu Svetom. Duhovni nagovor imao je fra Zvonimir Pavičić, duhovni asistent OFS-a i župnik u Međugorju. Fra Zvonimir nas je na početku pozdravio i izrazio dobrodošlicu i zahvalu što smo se okupili u ovolikom broju.
Svoj duhovni nagovor započeo je o korizmi, o kojoj smo svi razmišljali. Što ćemo sebi odrediti za korizmu, čega se odreći? Jer je korizma jako vrijeme, pokorničko vrijeme, milosno vrijeme i veliki naglasak je na tome šta mi možemo učiniti, jer imamo osjećaj da nešto moramo napraviti. Ali u tim svojim odlukama možemo i promašiti bit. U korizmi, naglasak nije na meni, nego na Bogu. To je njegovo vrijeme, vrijeme da uvidim da Bog želi doći do mene, a na meni je da uvidim šta ga sprječava da dođe do mene.
Fra Zvonimir je naveo redak iz Biblije: “Razderite srce, a ne halje svoje.” Isus želi reći da ga ne zanimaju izvanjske stvari, nego ono šta se u nama događa. Ni mi sami sebe ne poznajemo potpuno, nego je Bog taj koji nas potpuno poznaje. On nas nije stvorio kako bi živjeli bilo kakav život, nismo slučajnost. On nas je stvorio iz ljubavi i poziva nas da živimo u toj ljubavi. Život u grijehu i bez Boga je promašen život. Zato nas poziva da razderemo srce svoje.
Što znači odricanje na 40 dana? Korizma je odgoj, a ne samo odricanje na 40 dana. To je odgojna mjera. I ne smije biti usredotočena samo na 40 dana. Prima smisao tek kada nakon tih 40 dana korizme i dalje budemo blizu Gospodina i odlučimo tako živjeti. Korizmu karakteriziraju 3 stvari, a to su molitva, post i milosrđe. Post je duša molitve, a milosrđe je krvotok posta.  Tko moli neka posti, a tko posti neka pokazuje milosrđe. Oni su jedno. I otac tvoj koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. Da to znamo moj Bog i ja.
Podsjetio nas je i na Pepelnicu i objasnio nam je što znači posuti se pepelom. Prah, pepeo je ništavilo. Znači da priznajemo Bogu da smo sagriješili, kada se pospemo pepelom priznajemo da smo zbog grijeha niži od pepela. Kako bi sebi dokazali da se ne oholimo ni uznosimo i da nam je potrebna Božja ljubav koja će na spasiti. I nije u tome sve crnilo. Adam znači zemljani prah. Bog nas je stvarao iz praha. Uz naše kajanje, posipanje pepelom znači i našu i sigurnost u Božju ljubav, sigurnost da će On stvoriti nešto divno, novi život. I to je ljepota posipanja pepelom. Stvoriti novi život, kad stanemo pred Njega.
Još jedna usporedba sa ovim brojem. 40 dana i noći pada pljusak, Noa i njegova korablja. Dokaz da jedino Bog daje sigurnost. Ništa drugo je ne može dati kao Bog. I tek tada čovjek stavi svoj život Bogu u ruke, i On ga vodi. Kad nam je Bog dao teške trenutke, nije htio da se osjećamo slabo, nego da se prepusti o u njegove ruke. I da moja snaga bude u Gospodinu. Voda koja je 40 dana padala, ona je pročistila. Nije naglasak na žrtvama, nego na pročišćenju.
Fra Zvonimir je objasnio i značenje riječi pustinja, jer je to mjesto gdje čovjek traži ono neophodno za život. I kroz još jednu simboliku ovog broja nas pozvao da se sjetimo Izraelskog naroda i 40 godina lutanja pustinjom. Egipat je slika ropstva grijehu, a obećana zemlja je slika neba. I do neba treba proći kroz pustinju. Bog čisti svoj narod, pokazuje svoja djela. Ali samo onda kada mu oni vjeruju, kada u Njega stave svoje pouzdanje i svoje povjerenje.
 “Odvest ću ga u pustinju i u njenu ću progovoriti srcu.” Korizma je naša pustinja. Mi sebi pravimo sigurnost, a Bog želi da naša sigurnost bude u Bogu. Želi nas odvesti u pustinju da progovori u našim srcima. Pustinja je slika šutnje. Odreći se svega što nije važno. Sveti Franjo je imao 5 korizmi, to je oko 200 dana u godini u pokori i postu.
Fra Zvonimir je na kraju svima poželio upravo to, da svoju korizmu proživimo u pokori i postu kao Franjo. Te rekao: „Neka ovo bude vrijeme milosti. On želi činiti velika djela.“
Nakon duhovnog nagovora, uslijedila je sveta krunica i prigoda za ispovijed, zatim sveta misa koju je predslavio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Provincijal je na početku misnog slavlja na poseban način pozdravio svu braću i sestre Franjevačkog svjetovnog reda, njihove duhovne asistente, te okupljenu zajednicu vjernika. Svoju propovijed započeo je riječima: „Sveto je ovo vrijeme“. Približio nam je lik Noe, o kome smo slušali u prvom čitanju, kao i znaku saveza s Bogom, dugi koja govori o vertikalnoj dimenziji čovjeka, o hodu s Bogom.
Provincijal nam je u propovjedi približio riječi iz Matejeva evanđelja: „Napasti su kratke, iako 40 dana duge“. Kroz samo ova dva stiha evanđelist opisuje Kristovo iskušenje. Kušnja kojom počinje korizma, koja je stožerna za duhovni rast.  O njoj ovisi može li čovjek učiniti korak naprijed ili korak natrag. Kušnje su samo klesanje karaktera, duha, vjernosti, principa i snage. One se čine nužnim korakom za veće stvarnosti i nove korake.
Isus, Spasitelj svijeta, također dijeli kušnju. Pustinja je mjesto gdje se ne možete sakriti. Čovjek je tu sam sa sobom. Taj susret određuje sve naše susrete i ta nas samoća vodi u ovisnost sa Božanstvom. Stoga je mudro znati da molitva kušnju čini slabijom, jer molitva bistri um, čisti srce i izbavlja iz samoće. Provincijal nas je pozvao da u šutnji otkrijemo mudrost, a u riječima bogatstvo.
Također, ovaj evanđeoski tekst kaže anđeli bijahu pri ruci Kristu u pustinji. I poručuje nam da nam Bog uvijek šalje anđele, koje možda i ne prepoznajemo. Oni nam dođu kako bismo iz kušnji, patnji i težine života krenuli naprijed. Izraz je to Božanske ljubavi. Provincijal nam je poručio da nam ova korizma očisti oči, darujmo svakome svjetlo, tama će sama pobjeći. Ne boriti se protiv tame, nego za svjetlo. Sve s Bogom čovjek može, sve veličanstveno je jednostavno.
Po završetku svete mise i molitve sedam Očenaša, uslijedilo je bratsko zajedništvo. Na druženje i tjelesnu okrepu okupili smo se opet u žutoj dvorani te ovaj dan završili sa razgovorima, pozdravom i osmjehom.
Hvala Bogu što nas je ovdje okupio i na blagoslovima koja nam je kroz ovaj dan darovao!
Mir vam i dobro!

Marija Brbor, OFS Humac