Nacionalno hodočašće u Kraljevu Sutjesku: važno je samo da krenemo zajedno
„Dragi moji, samo napominjem za sutra: polazimo ujutro u 6 s Briga. Nemojte kasniti!“
napisao sam predvečer u zajedničku grupu nas trećara sa Širokog i već se počeo bojati kako ću ja biti onaj koji se neće probuditi na vrijeme; kako ću ja biti onaj kojeg će autobus ujutro čekati; kako ću ja biti onaj zbog kojeg će nacionalna ministra i područna učiteljica formacije zakasniti u Kraljevu Sutjesku pozdraviti braću i sestre i održati im kratko predavanje. Jozo, velik je teret odgovornosti na tvojim ramenima.
Da se to ne bi dogodilo, poslao sam Čoki poruku da me zove ako joj ne pošaljem poruku do 5:15 jer će to značiti da sam prespao. Vjerovali ili ne, budi me poziv. Javljam se i čujem glas starije sestre iz bratstva koja me pita, koliko je sati, po kojem računanju vremena idemo u Kraljevu Sutjesku, po novom ili starom (jer baš se tu večer sat vraćao unazad)? Buđenje je počelo sa smijehom, probudio sam se na vrijeme. Današnji dan će biti dobar. Siguran sam da hoće.
Kavu smo popili, spremili stvari, ubacili ih u bus i krenuli. Nas 63 se zaputilo u Bosnu na tradicionalno Nacionalno hodočašće u Kraljevu Sutjesku gdje se slavio spomendan kraljice Katarine Kotromanić Kosača. Oblačno vrijeme, hladan zrak, magla iza koje se naziru brda obojana crvenom i narančastom bojom lišća koje je spremno visine krošanja zamijeniti mirisom vlažne zemlje ispod sebe, sve nas je to dočekalo po dolasku u Kraljevu Sutjesku.
Program je počeo u 10:00 pozdravom nacionalne ministre Mirele Barbarić, a nastavio se predavanjem područne učiteljice Ive Zovko na temu Gospodin nam dade brata Franju. Molitvom krunice smo se duhovno pripremili za svetu misu koju je predvodio mons. Miro Relota. On je u svojoj propovijedi naglasio važnost ljubavi prema Bogu i bližnjemu te nas pozvao na autentično življenje vjere koja svoju puninu doživljava upravo u konkretnim djelima ljubavi i služenju drugima.
Po završetku mise, tamo ispod kolonade, malo dalje od pozornice gdje su folkloraši plesali svoje plesove, živjelo se bratstvo. Dva plastična stola ispunjena domaćom hranom, tek napravljenim vinom i pečenom rakijom privukla su svu braću i sestre, hodočasnike, folkloraše pa i samog biskupa. Dijelio se osmijeh, poklanjali se zagrljaji, sklapala se nova prijateljstva. Ljubav na djelu. Franjevaštvo u svom najljepšem obliku: u zajedništvu.
Od hrane su ostale tek mrvice, od pića samo plastične čaše. Sklopili smo stolove, pozdravili one koji su ostali, a mi smo se, nakon zajedničkog fotografiranja, uputili prema autobusu. Red molitve i pjesme, red smijeha i svjedočenja, red planiranih i neplaniranih pauza doveli su nas ponovo na naš Brig.
Ovo bijaše moj prvi put u Sutjesci. Zadnji neće biti sigurno. I ako sam nešto naučio, to je sljedeće: ako me sljedeći put netko bude pitao po kojem vremenu krećemo, reći ću mu da je važno samo da krenemo zajedno. Jer Gospodin nam je dao brata Franju, a u Kraljevoj Sutjesci nas još jednom podsjetio da nas je dao jedne drugima.
Jozo Mandić, OFS Široki Brijeg
Pregledajte cijelu galeriju fotografija: [OVDJE]












































