Obraćenje

Vjerojatno je neznatan broj osoba koje nisu čule za čuvenu latinsku izreku, preuzetu od Cicerona: „Povijest je učiteljica života“. Međutim, nisam uvidio da se netko zapitao koje bi učinče ova rečenica mogla imati za kršćansku korizmenu duhovnost u ovom našem vremenu, posebno u kontekstu teme obraćenja, koje se dotičemo u ovom tekstu.
Kao poticaj za ovogodišnje življenje korizme i Uskrsa, na koji nas ona sprema, korisno je vratiti se u ranokršćansku povijest, točnije na svetog Benedikta iz Nursije i na njegovo pravilo. Naime, u jednom dijelu benediktinskog pravila stoji kako svaki monah na početku korizme dobiva jednu knjigu Svetog pisma. Nakana je itekako razumljiva: monah u korizmi vrijeme prije svega treba posvetiti čitanju i meditiranju Božje riječi.
Stoga se u ovom kratkom promišljanju o temi obraćenja želim kratko osvrnuti na ono što nam poručuje Božja riječ u nedjeljnim korizmenim čitanjima ove godine. Vjerujem kako je tek malom broju ljudi poznato da je glavna misao vodilja ovogodišnjih liturgijskih čitanja (nalazimo se u godini C) upravo tema obraćenja. Ne ulazeći dublje u prve dvije korizmene nedjelje, koje uvijek govore o Isusovoj kušnji u pustinji i njegovu preobraženju, zastajemo kratko na III., IV. i V korizmenoj nedjelji i vidjeti što iz njih možemo primijeniti na svoje obraćenje i za svoj povratak Gospodinu.

III. korizmena nedjelja: (ne)plodna smokva

Evanđelje ove korizmene nedjelje donosi nam Isusovu prispodobu o neplodnoj smokvi. Radi se o stablu smokve koje već tri godine ne donosi nikakva ploda, već nepotrebno iscrpljuje zemlju, kako to kaže osoba zadužena za obrađivanje. Ta osoba s pravom želi ukloniti tu smokvu i na njezino mjesto posaditi drugo stablo, koje bi donosilo plod. Jer koja korist od nekog stabla ako ono ne donosi plod?
Nije potrebno mnogo kako bismo zaključili da je ova smokva zapravo slika svakog čovjeka, svakog vjernika, čija bi svrha bila da u svom postojanju donosi plodove kako svoj život tako i za živote svojih bližnjih, svoga društva i Crkve.
Nasuprot osobi zaduženoj za održavanje vinograda, a u kojoj se također možemo prepoznati, koja neplodnu smokvu želi iščupati, u evanđelju se također pojavljuje još jedna osoba. Radi se o vinogradaru, to jest o Gospodinu. Gospodar vinograda je pun strpljenja i nade u oporavak smokve. Riječi koje upućuje osobi zaduženoj za vinograd jesu sljedeće: „Ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi.“ Glavna poruka ove korizmene nedjelje je ta da nam Bog u njoj daruje još jednu priliku, još jednu mogućnost kako naš život ne bi bio neplodna, već plodna smokva. Korizma nas želi potaknuti na obraćenje, na promjenu svog životnog smjera kako bismo naposljetku u svom životu bili izrazito plodni i rodni. Svima je dobro znano da je plod sa stabla smokve izrazito sočan i sladak za onoga tko ga kuša. Upravo bi takvi trebali postati naši životi: puni slasti i slatkoće za druge.

IV. korizmena nedjelja: milosrdni otac

Ova nas nedjelja podsjeća na jedan od najljepših novozavjetnih tekstova: prispodobu o milosrdnom ocu. Ne ulazeći u sve detalje ovog teksta, korisno je tek napomenuti da se na njegovu početku govori o sinu koji je otišao od svog Oca i potratio bogatstvo koje mu je Otac darovao. Ipak u jednom trenutku postaje svjestan svoga grijeha i svoga pada, a to evanđelje objašnjava sljedećim riječima: „Došavši k sebi“. Kad je napokon shvatio da se nalazi na pogrešnu putu, odlučio je „ustati“ i „poći k svome ocu“.
U ovom trenutku se možemo staviti na njegovo mjesto i vidjeti kakve bi mi izlike pokušali izreći svom ocu da smo na njegovu mjestu, na koji bi se način pokušali opravdati?
Nastavak evanđelja nam govori kako izlike i razlozi Bogu uopće nisu potrebne. Tekst iz Lukina evanđelja nam govori kako Otac zapravo sinu nije niti dao priliku da mu objasni zašto je to učinio, već ga je Otac preduhitrio, izišao mu ususret, zagrlio i izljubio ga, te naposljetku plakao od radosti. Ne pronalazimo niti jednu jedinu sinovljevu riječ. Poruka ovog evanđelja je na tragu prošlog teksta. Za obraćenje i za povratak Bogu nikad nije kasno. Bog nas ove korizme želi potaknuti da se ne bojimo vratiti u njegov zagrljaj, u njegov dom ukoliko smo kojim slučajem otišli daleko od njega. Otac iz ove prispodobe ne postupa ljudski, u smislu da bi kaznio svog sina i zatražio od njega povratak potraćenog, već Otac postupa božanski, opraštajući svom sinu i darujući mu priliku za novi početak. Ipak je jedna od slika Boga, kao milosrdnog Oca, najljepši biblijski prikaz Boga.

V. korizmena nedjelja: javna grešnica i Isus

Evanđelje nam ove nedjelje donosi priču o ženi koja je uhvaćena u preljubu. Nju naposljetku dovode Isusu i postavljaju mu pitanje jeli dopuštenu takvu osobu osuditi, a sve s ciljem da ga mogu optužiti.
Nasuprot ljudima koji je žele osuditi, Isus tu ženu ne kažnjava i osvješćuje osobe koje su prisutne kako nitko od njih nije bezgrešan. Isus ženu oslobađa i govori joj: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti“. Nekoliko se poruka krije u ovoj evanđeoskoj zgodi. Prva i najvažnija je da nas ovo korizmene vrijeme želi potaknuti na promjenu u našem životu, to jest da se odmaknemo od svojih slabosti i grijeha i da ubuduće pokušamo ne griješiti na tim područjima, „Idi i odsada više nemoj griješiti“. Druga je da ne osuđujemo olako druge, da nikome u potpunosti ne zatvorimo vrata, to jest da smatramo kako ne postoji mogućnost za popravak i za obraćenje.

Poruka nama

Ono na što nas potiče povijest, koja je učiteljica života, je to da nam korizmeno vrijeme, i Uskrs koji dolazi iza, bude prije svega vrijeme prisnosti s Božjom riječju. Božja riječ je riječ utjehe i poticaja na obraćenje, na promjenu, kako nam to lijepo svjedoče ovogodišnja korizmena nedjeljna čitanja.
Bog želi da u svom životu budemo plodni kao smokva, želi da živimo u njegovu domu, u njegovu zagrljaju i da ne nikada ne pomislimo kako za obraćenje drugih nema nikakve mogućnost, jer to jednostavno nije način Božjeg razmišljanja. Bog nam neprestano govori: „Ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi.“ Stoga, neka nam ovo milosno vrijeme bude prvenstveno prilika za vraćanjem Bogu, jer nam jedino boravak u njegovu domu omogućava da donosimo plod u svom životu i da se ne vraćamo na staro.

fra Renato Galić (tekst preuzet iz lista Franjinim stopama)