Datum: 2. studenoga 2026.

Podjeli s prijateljima

Otvoreni susret OFS-a Humac: „Crkva treba tebe“

U srijedu, 28. listopada 2026., OFS Humac imao je otvoreni susret za trećare, rodbinu, prijatelje i sve župljane. Gost predavač bio je fra Serđo Čavar, na temu „Crkva treba tebe“.

Predavanje je naslonio na dva Božja čovjeka, svetog Petra i svetog Franju:

Petar i Isus kroz tri pogleda

Isus ugleda Petra na Genezaretskom jezeru. Petar svoj ugled stavlja na kocku – danju baca mrežu. Evanđelje kaže: „Ostaviše mreže i krenuše za njim.“ Koje mreže ja trebam ostaviti? fra Serđo kaže da je mudrost duhovnog života – pustiti. Petar stalno ‘zna bolje od Isusa’. Tako i mi. Stalno upiremo u dijete, u ovog, onog, umjesto da predamo Gospodinu.

Petar pada do Isusovih nogu i priznaje: Ti si Bog. No, Isus ga podiže. Želi da ga Petar gleda u oči. Isus mu želi biti prijatelj, zagrliti ga. „Vi ste prijatelji moji“, reći će na Posljednjoj večeri. fra Serđo kaže da je našem puku ušao strah u kosti od Boga te da prođe cijeli život dok se čovjek istog oslobodi.

Petar je zatajio Isusa. Grije se oko vatre – ovo je, smatra fra Serđo, slika kršćanina Hercegovca: tu je negdje blizu, oko vatre, ali ne želi iskoračiti. Ostavili smo Boga u sakristiji. Nakon Isusovog pogleda Petar isplaka svoje grijehe, svoje zatajenje.

Nakon uskrsnuća ponovno pogled na jezeru i pitanje tri puta iznova – „Ljubiš li me, Petre?!“ Time mu Isus daje priliku za zacjeljenje rana zatajivanja. Tek sad je Petar slobodan i njegova avantura može početi.

Fra Serđo ovdje naglašava da se moramo osloboditi samih sebe, glasova koji su u nama još uvijek jaki – roditelja koji nas nisu primjećivali, glasova koji kažu da nismo dovoljno dobri, vrijedni, koji i nakon nekoliko desetljeća dominiraju našom nutrinom. Čiji je glas u meni najjači?! Koju mrežu nismo bacili?

Fra Serđo zaključuje da smo svi mi stijena te da se netko na nas može nasloniti.

Sve vaše neka bude u radosti

Drugi dio otvorenog susreta fra Serđo počinje konstatacijom da su nama braća i sestre potrebni, a u obiteljima odnosi počesto ‘ne štimaju’. Nama danas nedostaje radosti. I u crkvi. Sveti Franjo bio je veseo čovjek, čovjek susreta i iskrene radosti. On nas u ovoj godini na poseban način zagovara. I on je imao svoje padove – ovdje se fra Serđo prisjeća kipa ispred Bazilike sv. Franje, pognute glave i Franjo i konj.

Nije se ništa odjednom dogodilo. Treba biti otvoren, poučljiv. fra Serđo ovdje kaže da imamo ljudi koji puno mole, no nisu poučljivi. Sv. Franjo je dopustio da Bog nešto poduzme, mijenja u njegovom životu. Bog je u njemu vidio nešto veliko dok Franjo ni sam nije, dok je lutao Carcerima u svojim samoćama. Nisu njemu braća odjedanput došla, ne.

Franjo je volio post, ali i spustiti se među ljude, donijeti im radosnu vijest. Dakle idi, kaže fra Serđo, ali i vrati se postiti i moliti.

Franjo je htio osjetiti Kristovu bol, ali i ljubav koju je imao za nas. Braći ipak nije otkrivao sve. Ostavio je nešto samo za Gospodina. Ranu na srcu nije otkrivao – bila je znak njegove pripadnosti i ljubavi. Na koncu života kaže: „Gospodin mi dade braću“ – fra Serđo se pita je li ovo radost ili krik?!

Poziv „popravi crkvu“ poziv je svima nama.

A slabi imamo pravo biti. Fra Serđo, kaže, konstantno korigira trećare. No, isto tako svjedoči da je od trećara u Mostaru puno naučio o postu, o Franjinim korizmama čiji su plodovi veliki. Ponavlja da nam je dana kraljevska, svećenička i proročka vlast te da svećenici ne moraju biti jedini navjestitelji. Upozorava, ipak, da nije dobro ni previše ideja odjednom realizirati. Ideje treba pročistiti, jer ne zove nas Bog u svaku bitku.

Na koncu ponavlja riječ vodilju ovog susreta – Crkva treba tebe; ja vas, kaže, trebam, a dostojnih nema, grešni smo svi. Ipak naglašava: neka sve bude u radosti i slobodi jer, zaključuje fra Serđo, „Ako nema radosti, ja tom evanđelju ne vjerujem.“

Nakon predavanja uslijedilo je vrijeme za pitanja fra Serđi, na koja je on rado odgovarao. Približio im je Franjevački svjetovni red i zašto je lijepo biti dio OFS-a. Vjerujemo da je ovaj susret svima prisutnima donio nešto lijepo i vrijedno te ih potaknuo na razmišljanje o franjevačkom pozivu. Nadamo se da će nekoga ohrabriti da nam se pridruži na tom putu, a one koji su već dio bratstva podsjetiti na ljepotu i vrijednost poziva koji žive.


Antonija Radić, OFS Humac

svjetovni-franjevci.info - CIOFS
svjetovni-franjevci.info - FRAMA Hercegovina
svjetovni-franjevci.info - OFS Hrvatska
svjetovni-franjevci.info - OFS Hrvatska