Sveti Franjo – malen i u svetosti
Složit ćete se kako se svi mi u teškoćama i nevoljama mnogoo više obraćamo drugim svecima negoli sv. Franji. Zašto je to tako? Možda se u tome krije Franjina poniznost i svetost, jer su za njega uvijek svi bili veći svećenici, bolji ljudi, svetiji negoli on sam. A zapravo je on na kraju prozvan drugim Kristom.
I možda se baš u tome krije taj kristoliki Franjo, koji je činio puno više od ozdravljenja i bilo kakvih drugih čudesa. On je činio da se ljudski život mijenja iz korijena.
Koliko je bio dubok govori i sama činjenica da nije bio utemeljitelj samo neke zajednice vjernika koja bi mogla vrlo lako živjeti dokle živi i on, nego je bio utemeljitelj Reda koji je svoje korijene položio u Kristu i njegovoj Crkvi.
Franjo je bio čovjek patnje, i patnja ga je podsjećala na Krista, pa je možda i to jedan od razloga zašto se upravo u takvim trenucima susprežemo obratiti baš njemu. Dakako da nas može bolje razumjeti, ali se ponekad bojimo prigrliti vlastiti križ. Ne prihvaćamo drugačiji scenarij u našemu životu osim onoga za kojega mi mislimo da bi bio ispravan i zaslužen. Ali služi li naša volja i spasenju naše duše? Franjo je bio toliko temeljit da on nije svetac koji će učiniti samo još jedno čudo u našem životu, nego on naš život čini čudesnim tako što nas dovodi do Krista, a tu onda sve poprima neki drugi smisao. Simbolično rečeno, drugi sveci su mi kao neka “veza” u bolnici koju tražiš u hitnim slučajevima, a sv. Franjo je “kućno čeljade”, suputnik i supatnik u životu. Onaj koji je spreman s tobom se i radovati i nositi teret života kakav god on bio.
On traži korjenitu promjenu života Prije pridruženja Frami nisam mnogo znala o sv. Franji, a ušao je tako tiho i nenametljivo u moj život. To je on! Brat, prijatelj, oslonac, podrška, suborac u najvažnijim bitkama. U tome svemu mi se opet očituje njegova bliskost s Isusom. Jer i u odnosu Isusa i Marije puno više mi vremena provedemo u molitvi Mariji negoli samom Isusu. Nekako nam je Marija bliža, i čini se slabija na naše suze.
Da bismo ostvarili dubok odnos s Isusom, redovito je potrebna naša radikalna promjena. Dugotrajniji je to put, koji prolazi razna iskušenja kako bi se dosegnuo cilj. I sada se pitam je li u tome Franjina malenost, ili zapravo uzvišenost. Jer i sv. Franjo, baš poput Isusa, ne nudi ekspresna rješenja. On traži korjenitu promjenu života. Potpuno obraćenje i predanje, a znamo da upravo s time dolaze i sve druge milosti. Isus je činio brojna čudesa, ali se nije po čudesima proslavio. Isus se po križu proslavio. Čak je i s križa učinio čudo za satnika, ali Isus želi našu vjeru, bili na križu ili ispod križa. Ako imamo tu vjeru, onda smo i mi ti koji možemo činiti čudesa, jer rekao je da ćemo i gore premještati s takvom vjerom.
Zašto nam se to uvijek čini tako nemoguće? Zar Isus svima nama nije rekao “budite savršeni, kao što je savršen Otac vaš koji je na nebesima”. Nije to rekao samo Franji, Anti, Riti. Svima nam je to ostavio. A njih dao kao primjere. Njih nam šalje opet i opet da se zrcalimo u njihovim životima, da osnažimo vjeru po njihovim čudesima, ali mi k’o pravi malovjernici ostanemo samo na čudesima. Jer smo mi ljudi toliko slabi da često u nekim teškim trenucima odlazimo k onima koji će nam ponuditi neka brza rješenja, a teže nam je slušati onoga koji od nas traži određeni napor kako bismo dobili ono što želimo. Nekada su naše bolesti, nevolje i potrebe upravo u nama, a tražimo da ih netko drugi čarobno izliječi, bez našeg angažmana. A Franjo i Isus upravo traže naš angažman, jer kako jedan svećenik reče – čuda su sredstvo, a ne cilj. Franjo, zajedno s Isusom ne liječi posljedicu, nego uzrok. Zato nam ni drugi sveci nikada ne bi smjeli biti samo poštari, nego uzori kako je potrebno svakodnevno obraćenje, i kako smo na svetost pozvani baš svi. I da se vratim na naslov, velik je taj Franjo bio i u svetosti i za svoga života. Velik, brate!
Ivana Mikulić OFS Kočerin – tekst preuzet iz lista Franjinim stopama
