Zagovorna molitva za braću i sestre

„Molim vas pomolite se na moju nakanu.“ „Preporučujem se u vaše molitve.“ „Sjetite me se u molitvi.“ Ove ili slične riječi vjerojatno smo svi čuli uživo ili pročitali u porukama unutar naših bratstava. To su molbe naše braće i sestara koje ne bismo trebali olako shvatiti. Naše nas Generalne konstitucije (čl. 30, st. 2.) poučavaju da osjećaj suodgovornosti članova zahtijeva osobnu nazočnost, svjedočenje, molitvu, djelatnu suradnju prema mogućnostima pojedinaca kao i eventualne obveze u animiranju bratstva. Dakle, molitva je jedan od temeljnih stupova našeg poziva, suživota i suodgovornosti u bratstvu. Ovdje želim promišljati o jednoj vrsti molitve koja se naziva zagovorna molitva, te o njezinoj važnosti u životu bratstva.

Zagovorna molitva u Katekizmu Katoličke Crkve

Katekizam Katoličke Crkve zagovornu molitvu opisuje kao prosidbenu molbu koja nas izbliza usklađuje s Kristovom molitvom (usp. KKC, 2634). Zagovarati, iskati nešto u prilog drugoga, poslije Abrahama, vlastito je srcu koje je u suglasju s Božjim milosrđem. U vremenu Crkve, kršćansko zagovaranje sudjeluje u Kristovu: to je izražaj općinstva svetih (KKC, 2635). Katekizam ističe da kršćansko zagovaranje ne poznaje granica i potrebno je zagovarati za sve ljude, za sve koji su na vlasti, za progonitelje i za spasenje onih koji odbacuju evanđelje (usp. KKC, 2636).

Sv. Franjo i zagovorna molitva

Prisjetimo se dva događaja iz života sv. Franje koji govore o zagovornoj molitvi. U Asiškom zborniku ili Peruđinskoj legendi pripovijeda se kako je sv. Franjo putujući jednim krajem sreo opata koji mu je iskazivao veliku ljubav. Opat je s njim razgovarao o spasu svoje duše, i kad su se rastajali zamolio je sv. Franju da se za njegovu dušu moli Gospodinu. Sv. Franjo mu je na to rekao: Rado ću to učiniti. Kad bi netko zaželio da za nj moli, sv. Franjo je običavao što je prije mogao izvršiti obećanje da ne bi možda poslije zaboravio. Tako je, čim se opat malo udaljio, rekao svome pratiocu: Brate, malo se zaustavimo jer se želim pomoliti za ovoga opata kao što sam mu obećao. Odmah se pomolio, a opat je ubrzo osjetio ganuće i tako spoznao da se sv. Franjo za nj molio (usp. AsZb, 76). Ovdje vidimo revnost našega oca Franje u zagovornoj molitvi za druge. Jednom drugom prilikom, kako nam se pripovijeda u Cvjetićima sv. Franje (usp. Cvjet, 16), sv. Franjo je i sam zatražio zagovornu molitvu za sebe. Svima nam je poznato da je u trenutku kad je bio u neizvjesnosti treba li se posvetiti samo molitvi ili će i propovijedati, preko brata Masea zamolio sestru Klaru i njezine duhovne sestre te brata Silvestra da se na tu nakanu pomole Bogu kako bi spoznao što je Božja volja za njega. Kad je sv. Franjo od brata Masea čuo odgovor koji su primili sestra Klara i brat Silvestar i u njemu spoznao Božju volju, spremno je ustao i rekao: Pođimo u ime Božje! Lijepi su ovo primjeri iz života našeg sv. oca Franje koji nam pokazuju koliko je ozbiljno pristupao zagovornoj molitvi i mogu nam biti poticaj da zagovaramo u molitvi za našu braću i sestre, ali i da ih zamolimo da mole za nas.

Zagovorna molitva u našim bratstvima

Zagovorna molitva za našu braću i sestre predstavlja obvezu, ali iznad svega čin ljubavi i zajedništva. Kako sam u uvodnom dijelu već spomenula, vjerujem da smo svi u našim bratstvima čuli različite molbe naše braće i sestara koji su u potrebi za molitvom. Također vjerujem da ima braće i sestara koji su u potrebi za molitvom, ali im je još uvijek neugodno zamoliti bratstvo da moli za njih. Zasigurno su potrebe za zagovornom molitvom u bratstvima velike i raznolike. Neki su u potrebi za strelovitom molitvom koja im je potrebna za određeni dan ili situaciju u tom danu, a nekima je pak potreban dugotrajniji molitveni
zagovor u obliku devetnice, molitve tijekom mjesec dana ili dulje, ovisno o težini poteškoće u kojoj se nalaze. Osobno, već neko vrijeme osjećam želju da se zagovornim molitvama u bratstvu pristupi na sustavniji način kako bi se za braću i sestre molilo ustrajnije i ozbiljnije.
Dakako, ne mislim da smo u dosadašnjim molitvama bili neozbiljni, ali ponekad se u različitim molitvenim nakanama koje do nas dopiru pomalo „razletimo“, pa nekad molitva za nekog brata ili sestru bude kratka i površna, a zapravo im je potrebna dublja i dugotrajnija molitva. Možda bi bilo dobro da vijeća mjesnih bratstava s duhovnim asistentima osmisle način kako sustavnije organizirati zagovornu molitvu u bratstvu na njima prihvatljiv način, a sve u skladu s našim Pravilom i Generalnim konstitucijama (usp. GK, čl. 34 i čl. 50, st. 2. d) i Statutom Nacionalnog bratstva OFS-a u BiH (usp. čl. 7). Moglo bi se razmotriti osnivanje molitvene sekcije unutar bratstva, a članovi sekcije bi se, ako je potrebno i moguće, mogli organizirati u manje molitvene skupine. Te skupine bi se posvetile ustrajnijoj molitvi za dodijeljene im nakane braće i sestara. Oni članovi bratstva koji imaju ozbiljnije poteškoće i koji su u potrebi za dugotrajnijom molitvom, mogli bi se obratiti vijeću bratstva, odnosno osobi iz vijeća koju vijeće odredi ili voditelju molitvene sekcije, a potom bi se te molitvene nakane raspoređivale na molitvene skupine na način koji vijeće utvrdi prikladnim. U procesu sustavnijeg organiziranja zagovorne molitve u bratstvu, također bi bilo lijepo uzeti u obzir prijedloge braće i sestara do kojih bi se došlo kroz rad u grupama na susretu bratstva ili anonimnim putem. Vjerujem da bi vijeća zatim mogla, nakon utjecanja Duhu Svetom u molitvi te razboritog promišljanja i po potrebi savjetovanja s vijećem više razine, pronaći za svoje bratstvo prikladan način organiziranja zagovorne molitve. Nadam se i voljela bih da u našim bratstvima zaživi žarka zagovorna molitva kroz koju bismo pomagali jedni drugima, a tako bi ujedno rasla i naša međusobna ljubav i zajedništvo.
Na kraju želim s vama podijeliti poticajne riječi koje je papa Franjo izrekao u svojoj katehezi na općoj audijenciji 7. travnja 2021. god.: Prvi način molitve za drugoga jest taj da se govori Bogu o njemu ili njoj. Ako to činimo često, svaki dan, naše se srce ne zatvara, ostaje otvoreno za braću. Moliti za druge prvi je način na koji im iskazujemo ljubav i potiče nas na konkretnu bliskost. (…) Kad se na nas sruče razne nevolje prvo što trebamo učiniti jest zamoliti braću, posebno svece, da mole za nas.

Ana Marić, OFS Mostar – tekst preuzet iz lista Franjinim stopama