Hodočašće u Asiz OFS-a Međugorje
Naše mjesno bratstvo je planiralo hodočašće u Asiz koje je, Bogu hvala, i ostvareno. U Asiz smo krenuli u srijedu 7. 11. u 20h, nas dvadeset i dvoje zajedno s našim duhovnim asistentom fra Zvonimirom Pavičićem i fra Jurom Barišićem, župnim vikarom s Čerina. U putu je sve prošlo dobro te smo u 13h bili na La Verni, na brdu kojeg je sv. Franjo dobio kao dar od plemića i gdje je sv. Franjo primio rane/stigme našega Spasitelja. U 13h smo ručali u restoranu, kako smo već ranije bili i dogovorili, a nakon ručka smo krenuli u obilazak svetoga mjesta. Vidjeli smo baziliku Uznesenja BDM, zatim mjesta Franjina povlačenja u molitvu i sve ostale kapelice koje se nalaze na tom području. Nakon razgledanja smo zajedno s fratrima koji djeluju i žive u samostanu na La Verni i s ostalim hodočasnicima izmolili srednji čas u 15h i sudjelovali u procesiji do crkve sv. Rana – mjesta gdje je sv. Franjo dobio svete rane. Tu smo ostali i u pojedinačnoj molitvi i razgledavanju te fotografiranju za uspomenu na ovo lijepo mjestu.
Nakon La Verne smo krenuli prema Asizu, smjestili se u hotel te večerali. Nakon večere smo imali slobodno te su jedni šetali starim gradom dok su drugi odmarali nakon naporna puta. Ujutro smo, nakon molitve Jutarnje, doručka i ispovijedi, posjetili Porcijunkulu (crkvu BDM od Anđela), gdje smo slavili misu i ostali u molitvi u tom velebnom izdanju gdje se nalaze počeci Franjevačkih redova. Nakon Porcijunkule smo otišli u stari grad te obišli crkvu sv. Rufina, gdje smo obnovili svoja krsna obećanja na zdencu gdje su kršteni sv. Franjo i sv. Klara. Zatim smo se spustili u crkvu sv. Klare, pomoliti se na grobu svetice i podno križa iz sv. Damjana s kojeg je Krist progovorio sv. Franji. Zaputili smo se onda do Nove crkve koja je izgrađena na mjestu Franjine obiteljske kuće te smo tu ostali neko vrijeme u molitvi za naše obitelji. Obišli smo onda i mjesto biskupske palače na kojem se sv. Franjo odrekao vlasništva očeva i posve se predao u volju Oca svoga nebeskoga. Pošto nas je svladao tjelesni umor, sjeli smo na Minervinom trgu, malo se okrijepili te se vratili u hotel na večeru, molitvu Večernje i pobožnost Križnoga puta koji je bio protkan Franjinim križnim putem. Tko je htio mogao je nakon molitve šetati po mirnim ulicama staroga grada.
U subotu smo, nakon doručka i Jutarnje, već u 9h slavili misu u bazilici sv. Franje. Nakon mise smo krenuli u obilazak toga veličanstvenoga zdanja, a na grobu sv. Franje smo ostali u pojedinačnoj molitvi. Nakon toga je uslijedilo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za molitvu, razgledavanje i ručak. U 13:30h smo se sastali na glavnom trgu te krenuli put svetoga Damjana, gdje su također franjevački početci i gdje su nekada živjele sestre klarise sa svojom Majkom Klarom koja je tamo i umrla. Nakon obilaska toga mirnog i svetog mjesta, ostali smo – koliko je tko htio – u molitvi i razmatranju tekstova koje nam je pripremio fra Zvonimir. Nakon večere smo izmolili Večernju i zaputili se u Porcijunkulu gdje je u 21h započela molitva krunice i procesija s Gospinim kipom na trgu pred crkvom. Svi smo bili puni dojmova, koje je na nas ostavila ova pobožnost.
U nedjelju u 7h smo izmolili Jutarnju, slavili sv. misu, doručkovali i krenuli na put za Hercegovinu. U putu je sve proteklo u najboljem redu, te smo pjesmom i molitvom kratili sate našega putovanja. Bogu hvala na ovom zaista divnom hodočašću i ujedno duhovnoj obnovi za naše bratstvo. Neka nas zagovor sv. Franje i sv. Klare prate u našem djelovanju i životu.
OFS Međugorje
