Devedestjednogodišnja trećarica Gala na križnom putu od Ljubotića do Crnih Lokava

U subotu, 19. ožujka 2016., na blagdan svetog Josipa, vjernici župe Kočerin obavili su hodočasnički put križa od Ljubotića do Crnih Lokava. Put križa i svetu misu predvodio je fra Mario Knezović, kočerinski župnik, a trajne postaje križnog puta načinili su mještani tih dvaju sela kao svoj zavjet.

Na hodočašću je sudjelovalo oko 450 vjernika, među kojima je posebnu pozornost privukla jedna starica, koja je sa svojih 91 godinu bez ikakva napora prošla put od 7 kilometara.

Radi se o Anici Soldo, zvanoj Gala. Anica je unatoč svojim godinama aktivna članica Franjevačkog svjetovnog reda Široki Brijeg a poznata je po tome što često sudjeluje u hodočastima, bilo pješice, bilo automobilom ili autobusom.

Anica je rođena u Crnim Lokvama 15. travnja 1925. od oca Joze i majke Julije, a 1948. udala se za Vinka Soldu, također iz Crnih Lokava. Gala i njezin Vinko nisu imali djece. Gala  živi u Širokom Brijegu.

O Anici je pisao i list Franjevačkog svjetovnog reda Franjinim stopama u svom broju u kolovozu 2010. Tekst Marijane Bošnjak donosimo u cijelosti, sa željom da nam Anica svojim primjerom svima bude poticaj za razmišljanje i djelovanje.

»Često ćemo čuti mlade kako govore da je Treći red prikladniji za starije osobe. Nasuprot ovom razmišljanju imamo primjer jedne bake koja je mislila da je za nju kasno da stupi u Treći red. Ta baka se zove Anica Soldo, ili kako je zovu svi koji je poznaju baba Gala.

Jedna propovijed fra Joze Zovke na temu mladih i starih potaknula ju je da se odvaži na taj korak. Od toga je prošlo šest godina. Anica je primljena u Treći red 10. 10. 2004. g.

Pripovjedila je mnogo lijepih priča, poput one kada se 1948. godine udala i u kuću svoga supruga Vinka donijela pet pasića, jer je toliko bilo trećara u kući. I tri udate suprugove sestre, također trećarice, dobile su od Anice pasić – nje­zin ručni rad. S nama je podijelila i jako puno molitvica koje iz dana u dan moli.

Njezini roditelji Jozo i Julija Galić naučili su je brojne, lijepe molitvice. Anica nam kazuje da molitve koje upućuje svojim zagovornicima svecima nisu ostajale neuslišane. Moleći za svoju obitelj i za obraćenje jed­nog od članova bilo je očigledno kako se milost Božja izlila i djelovala. Dva dana prije završetka započete molitve nakana na koju je molila se is­punila.

Molitva joj ispunja veliki dio dana, ali kako kaže: “Ponekad priđe ponoć i ne stignem sve do kraja izmolit’.

Na pitanje što za nju znači biti trećarica, od­govorila je: “Koliko sam ja s oltara čula važno je drugoga ne ogovarat’, svaki dan se Bogu molit’, svakoga volit’ i pomagat’ drugomu.”

Baba Gala je rođena 15. 4. 1925. i bilo bi nor­malno, u tim godinama, da joj drugi pomažu, ali Bog joj je podario i zdravlja i ljubav prema drugima te zadnjih pet godina pomaže teško bolesnoj susjedi, kuhajući joj ručak, njegujući je i djeleći s njome dane starosti.

Više o babi Gali možemo saznati od ljudi koji je poznaju jer po njezinoj skromnoj priči – ona ne preuzima velike zasluge za svoja djela. Svoju žrtvu smatra kao nešto normalno i nešto što se podrazu­mijeva da jedan čovjek učini za drugoga.

Anica ne propušta nijednu prigodu za hodo­čašća – čak je 35 puta išla pješke u Međugorje, a autom “ne zna se broja”.

Moglo bi se uistinu puno napisati o njezinom životu, ali ono bitno što možemo iz njezinih dje­la naučiti je kako živjeti sa svojim križem i kako ga učiniti svojim blagoslovom. A križeva babi Gali nije nedostajalo i unatoč tome posvetila je svoj život svojim bližnjima i čineći tako živi je primjer djelovanja milosti Božje kroz čovjeka.«