FSR Široki Brijeg: Obredi primanja i zavjetovanja
“O daj da budemo radost svih ljudi, i nov krvotok novoga svijeta, nek’ ljubav nam bude i krilo i zanos da u nama sve novo procvjeta…” – stihovi su pjesme koja itekako dobro opisuje ono što bi svjetovni franjevac trebao biti u današnjem svijetu, a kojom je započelo misno slavlje u širokobriješkoj bazilici, u nedjelju 16. listopada, pod kojim je bio Obred primanja i zavjetovanja u širokobriješkom bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda. Euharistijsko slavlje je predslavio područni duhovni asistent FSR-a i Frame fra Josip Vlašić u koncelebraciji širokobriješkoga župnika i gvardijana, fra Stipe Biške i fra Sretana Ćurčića.
Potičući okupljene vjernike na pravednost prema Bogu i ljudima, kako poziva Isus u nedjeljnom Evanđelju riječima “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.” (Mt 22,15-21), fra Josip je konkretnim primjerima iz svakodnevice ukazao na rasprostranjenost neživljenja Isusovih riječi. Obraćajući se svjetovnim franjevcima kao i okupljenom puku, ukazao je na logičnost davanja Bogu onoga što je Njegovo, a to je zapravo sve što imamo. Jer, “Što imam, a da nisam primio“ (usp. Kor 4,7), podsjetio je fra Josip na riječi apostola Pavla, ali i na primjer sv. Franje Asiškog koji je u svemu vidio djelo Svevišnjega i Njemu jedinom davao čast i hvalu. Baš kao što se i asiški Svetac klanjao Isusu Kristu i dao Mu cijelog sebe, tako su i svjetovni franjevci pozvani davati Bogu najbolje. Jer, “Bog ne želi naše ostatke“ – naglasio je fra Josip i podsjetio da članovi Trećeg reda sv. Franje trebaju vjerno ispunjavati dužnosti svoga vlastitog staleža u raznolikim životnim okolnostima. Bilo da su vozači, liječnici, čistači, pozvani su u svojoj sredini služiti Božjoj slavi i ispuniti njegovu zapovijed ljubavi prema ljudima.
Da Treći franjevački red doživljava ponovni procvat na prostorima Hercegovine, govori broj onih koji žele po primjeru Svetoga Oca Franje nasljedovati Krista i služiti braći ljudima u svom staležu. Naime, nakon polugodišnje priprave tzv. simpatizerstva, 15 župljana Širokog Brijega primljeno je toga dana u mjesno bratstvo, započevši tako razdoblje novicijata u kojem će upoznavati Pravilo FSR-a, a 30 zaljubljenika u život i osobu sveca iz Asiza obnovili su svoje zavjete i obećali da će godinu dana opsluživati Evanđelja Isusa Krista, slijedeći primjer svetoga Franje, po Pravilu FSR-a. I napokon, pred Bogom i ljudima, na trajno življenje franjevaštva u svom staležu, zavjetovalo se njih četvero.
Osim članova širokobriješkog bratstva, na Široki Brijeg su stigli i članovi susjednih bratstava, iz Posušja i Mostara, i svojim sudjelovanjem na misi i obredima iskazali radost zbog širenja Franjinog djela u svijetu. Nakon misnog slavlja radost se nastavila u dvorani samostana na zakusci, gdje se vidjelo zajedništvo kao bitna dimenzija svjetovnih franjevaca.
Svemu ovome prethodila je duhovna obnova koja se održala u subotu 8. listopada i na kojoj je sudjelovalo je 40-ak članova bratstva. Za predavača odabrali smo fra Matu Logaru (Drinovci) koji nam je kroz satak vremena govorio općenito o pozivu, odazivanju na poziv i naravno o našem sv. Franji. Prizvao nam je u sjećanje već toliko puta slušane, ali drage i uvijek zanimljive, događaje iz Franjinog života; prođosmo kroz Franjinu mladost, vidjesmo križ sv. Damjana, gubavca i stigmatizaciju na La Verni. I nema dvojbe – taj čovjek se treba slijediti, ali postoje i pitanja, koja se s vremena na vrijeme u svakome od nas javljaju i ponavljaju: Kako ću ja to, jesam li dostojan, mogu li mu bar malo nalikovati…? Pokorničko bogoslužje koje je pripremio fra Stipe bilo je drugi dio obnove. Preispitivali smo svoju savjest, a citati Isusovih riječi uz meditativnu glazbu bili su nam pomoć. Slijedila je sv. ispovijed. Pomireni sa Gospodinom radosniji smo slavili i sv. misu koju je predvodio fra Stipe i kojom smo okončali duhovnu obnovu. U homiliji se fra Stipe posebno osvrnuo na Poslanicu Filipljanima i riječi: „Sve mogu u onom koji me jača!“ Riječi odjeknuše u nama kao poticaj, polet i odaziv – uvezano s onim prvim čime nas je obogatio fra Mate.
Ana Marija Prskalo i Mirela Lovrić, FSR Š. Brijeg
