Hodočašće na Visovac 17.06.2012.
U nedjelju 17. lipnja svjetovni franjevci mjesnog bratstva Mostar hodočastili su na otočić Visovac. To je Marijansko svetište u Republici Hrvatskoj koje je u vlasništvu Katoličke crkve, smješteno na rijeci Krki. Već stoljećima na njemu žive franjevci splitske provincije.
Nakon polaska u 6 sati ispred franjevačke crkve u Mostaru, uz molitvu Jutarnje molitve iz časoslova, zaputili smo se prema našem odredištu. U Imotskom smo odlučili nakratko zastati kako bi posjetili imotska jezera, Modro i Crveno jezero koji zaista predstavljaju jedan od velikih prirodnih fenomena. Nakon ugodnog i zanimljivog razgledavanja, uz molitvu krunice, krenuli smo dalje. Ušavši u Nacionalni park Krku prvo što smo posjetili bio je Skradinski buk. To je najduži i najposjećeniji slap na rijeci Krki i jedna je od najpoznatijih prirodnih ljepota Hrvatske. Svi smo bili oduševljeni onim što smo vidjeli, a neki su se odlučili okupati i osvježiti u rijeci.
Uživajući i diveći se ljepotama prirode nastavili smo naš put prema otoku Visovcu koji se ubraja u najvažnije prirodne i kulturne vrijednosti Hrvatske. Na njemu se od 1445. nalazi franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospe Visovačke. Odmah po dolasku, nakon što su nas srdačno dočekali visovački fratri, slavili smo sv. Misu u visovačkoj crkvi. Nakon sv. Mise samostanski vikar fra Stojan Damjanović ispričao nam je kratko povijest otočića te nam pokazao najvažnije znamenitosti otoka i samostanski muzej.
Tijekom burne povijesti Visovac je bio i ostao otokom mira i molitve, a franjevački samostan tvrđavom duhovnosti i vjere. Središte štovanja Majke Božje je Gospina slika koju su franjevci, prema predaji, donijeli sa sobom kada su pred turskom najezdom napustili BiH i pronašli utočište na Visovcu, zato se i sam otok često naziva Gospinim otokom. Okružen mirnoćom i tišinom, otočić je kao stvoren za godinu kušnje, zato se na njemu održava novicijat, razdoblje obuke i pripreme budućih redovnika prije polaganja zavjeta. Zanimljivo je i to da je otok, prije nego je postao boravište ljudi bio samo „Bijela stijena“ koja je stršila usred jezera, a sadašnji oblik je dobio zahvaljujući nasipima koji su nanošeni na plićak i na taj način odvojili ga od vode.
Na kraju našeg putovanja posjetiti smo i Roški slap koji također čini jednu od prirodnih ljepota nacionalnog parka sa svojom visinom od 15 m. Oko 19 sati krenuli smo natrag te uz pjesmu, molitvu Večernje iz časoslova i krunicu sretno stigli našim domovima.
Vratili smo se zasigurno bogatiji za jedno predivno iskustvo, napunjeni daškom prirode, razmišljajući o čudesnom Božjem stvaranju koje smo vidjeli kroz neopisive prirodne ljepote, moleći za milost otvorenih očiju, a ponajprije otvorenost srca kako bismo vidjeli ono očima nevidljivo jer samo se srcem dobro vidi, čuje i osjeća.
Uskoro stižu i slike
Martina Smoljan, FSR Mostar
