Hodočašće u Assis OFS Međugorje

Početkom studenog, preciznije od 6 do 10. studenog, nas 30-tak članova franjevačkog svjetovnog reda iz Međugorja se uputilo na hodočašće u Assisi, mjesto našeg serafskog oca sv. Franje. Tijekom pet dana, osim Assisi-ja posjetili smo i Camposampiero, Padovu, La Vernu, Fonte Colombo i Greccio. U Camposampiero-u smo posjetili crkvu sv. Ivana Krstitelja i sv. Antuna u kojoj se nalazi kapelica Viđenja, na tom mjestu se Djetešce Isus ukazalo sv. Antunu. U crkvi smo izmolili jutarnju molitvu časoslova. Prošetali smo do kapelice, tj., malog svetište od Oraha. Naime, Sv. Antun bi se sklonio na drvo oraha, gdje su mu napravili malu ćeliju u kojoj bi on molio i meditirao. I danas vjernici njemu u čast pješače put od 25 kilometara kojim je išao od Oraha do Padove gdje je preminuo 1231.g. U Padovi, koja je u srcu doline rijeke Po, u regiji Veneto prvo smo posjetili svetište sv. Leopolda Bogdana Mandić, hrvatskog sveca, franjevačkog kapucina, velikog ispovjednika, zagovornika jedinstva istočnih i zapadnih kršćana. Njemu u čast smo zajedno izmolili 6 Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu. U tišini smo pojedinačno molili ispred njegova neraspadnutog tijela. Na putu prema svetištu sv. Antuna odmorili smo i okrijepili se na glavnom gradskom parku te smo dalje nastavili prema bazilici sv. Antuna Padovanskog gdje smo u tišini molili pred njegovim grobom. A svetu misu smo slavili u kapelica svetog Maximiliana Kolbe, koja je samo jedna od kapelica ovog svetišta. Kasnije smo obišli i baziliku sv. Justine, rimske mučenice iz četvrtog stoljeća.
Sljedeće jutro krenuvši za Assisi u autobusu smo izmolili jutarnju molitvu časoslova. Posjetili smo La Verna-u, franjevačko svetištu koje se nalazi na litici uglavnom okruženo šumom na 1283m nadmorske visine u toskanskim Alpama. Ovdje bi sv. Franjo često dolazio kako bi u samoći živio i molio. Tako u ljeto 1224.g. nakon žarke molitve dobiva stigme našeg Spasitelja Isusa Krista. Postaje sličan Isusu kako je i
želio svim svojim bićem. Kasnije je utvrđeno da je ovaj Asiški siromašak bolovao od preko više od 40 bolesti! Na ovom mjestu koje odiše božjom milosti, franjevačkim duhom, imali smo priliku moliti ispred Franjine ćelije, tj malog kreveta od željeznih rešetki na kamenu. Molili smo na mjestu gdje se Isus ukazao sv. Franji. Posjetili smo kapelicu sv. Marije od Anđela, kapelicu Stigmata, i monument de La Verna, a u
velikoj bazilici molili smo večernju molitvu časoslova i išli u procesiji od bazilike do kapelice Stigmata zajedno sa domaćim franjevcima i drugim gostima. Predvečer smo stigli u Assisi, mjesto gdje je za franjevačku obitelj sve počelo obraćenjem sv. Franje.
Sljedeći dan smo započeli jutarnjom molitvom časoslova u hotelskoj kapelici te smo autobusom krenuli prema svetištu Porciuncula gdje smo slavili svetu misu u jednoj od kapelica svetišta. Oko male kapelice, koja je trebala popravke a koju je sv. Franjo dobio od benediktinaca, izgrađena je kasnije velika bazilika. U kapelici Porciuncule sv. Klara se posvetila Gospodinu do kraja svog ovozemaljskog života. Sv. Franjo je poslije od Pape Honorija III dobio odobrenje za oprost grijeha za svakoga tko se pomoli u ovoj kapelici. I mi smo pojedinačno u tišini molili na ovom milosnom i svetom mjestu. Nakon molitve i razgledavanja vrta s ružama bez trnja. Naime, kad bi sv. Franjo mislio da je sagriješio valjao bi se po ružama s trnjem za pokoru, ali bi trnja iščezlo. I sami smo se uvjerili da su ruže bez trnja. Molili smo i u kapelici Ruža, i u kapelici Transita, tj, Franjinog prijelaza u nebesku slavu.
Autobusom smo nastavili put prema bazilici sv. Franje na brijegu ponad Assisi-a. To velebno zdanje franjevci su počeli graditi nakon smrti sv. Franje. U sklopu kompleksa se nalazi grob sv. Franje, donja crkva, gornja crkva, samostan, biblioteka, muzej. Grob sv. Franje je okružen sa grobovima njegovih drugova koji su ga vjerno slijedili: braća Leone, Masseo, Rufino i Angelo te sestre Jacopina koja je bila njegova vjerna dobrotvorka, pravila je njegove omiljene kolačiće. Na tom svetom mjestu smo ostali nešto duže u molitvi za nas same i za naše bližnje, da po zagovoru sv. Franje ponizno slijedimo Isusa Krista kojeg on tako ljubio da je sve ostavio poradi njega. Posjetili smo i crkvu Nouva di Assisi, sagrađenu na mjestu obiteljske kuće sv. Franje. Ispred se nalazi kip Franjinih roditelja. Kratko smo posjetili crkvu u kojoj se nalazi tijelo mladog blaženika Carla Acutisa, sveca koji je gajio duboku pobožnost prema svetoj Euharistiji. Dalje smo nastavili prema crkvi sv. Damjana gdje smo s redovnicima molili večernji čas. Ispred križa sv. Damjana sv. Franji se nakon molitve ukazao Isus i rekao mu da ide popraviti njegovu Crkvu, zar ne vidi da se raspada. Kasnije je ovaj križ prenesen u crkvu sv. Klare. Danas se replike ovog križa nalaze u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta. Također, u toj crkvi je sv. Franjo napisao Pjesmu Stvorova. Kasnije smo posjetili crkvu sv. Klare, gdje se nalazi njezin grob, i za nju se vežu mnoga čudesa, prije smrti joj se ukazala Blažena Djevica Marija a njezina majka i 2 sestre su također postale redovnice klarise. Zadnji dan hodočašća smo izmolili jutarnju molitvu časoslova i krenuli smo prema bazilici sv. Klare u kojoj se nalazi njezin grob, u tišini smo molili, molili zagovor ove ljupke svetice, koja je vidjevši kako se promijenio sv. Franjo, htjela slijediti njegov primjer i nije se pokolebala. Slavili smo sv. Misu u ovoj za franjevačku obitelj veoma važnoj crkvi.
Napustivši Assisi krenuli smo prema Fonte Colombo, u prijevodu Izvor golubova. Poznat kao franjevački Sinaj jer na ovom mjestu 1223.g. sv. Franjo završava Pravilo reda koje je odobrio Papa Honorije III. Jednom prilikom gvardijani samostana su došli ovom jednostavnom svetom čovjeku sa žalbom da je Pravilo preteško za živjeti. Sv. Franjo je bio tužan, no Isus mu se ukazao u tom trenutku i rekao mu da ne brine, to Pravilo je napisao On, sam Isus, a ne Franjo, da pomogne slabim ljudima.
Pod dojmom ovog snažnog mjesta nastavili smo kratku vožnju prema Greccio-u, mjestu u kojem je, opet na uzvisini sv. Franjo sa mještanima uprizorio prve žive jaslice. Ljudi su voljeli sv. Franju i slijedili su ga, tako da se tu našlo i ljudi i životinja, slavili su svetu misu. Samo je nedostajalo Djetešce Isus, na što je sv. Franjo rekao da se Isus nalazi u svetoj Pričesti. To poslijepodne u franjevačkom svetištu Jaslica smo slavili svetu misu otajstva rođenja Isusa Krista i pjevali Božićne pjesme. Za kraj hodočašća, doživjeli smo radost Božića na vrhu jednog brda i u tišini daleko od buke. Za nas je bila velika radost hodočastiti na ova sveta mjesta u godini kada franjevačka obitelj slavi 800 godina od pisanja i odobrenja Pravila reda i uprizorenja prvih živih jaslica!
Duhovno osvježeni i obogaćeni, dan kasnije smo se vratili našim domovima i obiteljima iako Assisi također smatramo našim drugim domom. Zahvalni smo dragom Bogu za ovo neopisivo predivno iskustvo. Posebna zahvala vodstvu našeg bratstva za besprijekornu organizaciju ovog hodočašća. Radujemo se sljedećem hodočašću, prema volji božjoj!

Vesna Šimić, OFS Međugorje