Održan seminar trajne formacije: “Molitva neka bude duša njihovog života i rada”

U Međugorju, u kući molitve Domus pacis, od 27. do 29. studenoga 2015., pod geslom “Molitva neka bude duša njihovog života i rada”, održan je seminar trajne formacije za članove hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a). Na njemu je sudjelovalo 40 braće i sestara iz 13 bratstava. Voditelj seminara bio je fra Ivan Landeka, župni vikar i duhovni asistent bratstva OFS-a u Međugorju.

Ovaj seminar dosad je bio nacionalni i na njemu su sudjelovali predstavnici oba područna bratstva u BiH. Nacionalni kapitul koji je održan u svibnju 2015. izglasao je odluku da će Nacionalno vijeće započeti s organizacijom nacionalnih seminara pa će ovaj seminar od sada biti samo za članove Hercegovačkog područnog bratstva.

Nakon večernjeg molitvenog programa u župnoj crkvi sv. Jakova i večere okupili smo se u kapelici kuće uz Večernju molitvu časoslova, nakon čega je slijedilo upoznavanje sudionika i kratak uvod u seminar. Večer smo završili molitvom Povečerja.

Jutra i večeri smo započinjali i završavali molitvom Časoslova kako i stoji u GK (14,4).

U subotu je fra Ivan održao dva predavanja, jedno o Isusovoj molitvi, drugo o molitvi sv. Franje Asiškoga. U predavanju o Isusovoj molitvi fra Ivan je ukazao na nekoliko značajki njegove molitve; Isus se moli prije svakog važnijeg događaja, prije svojih čudesa, prije izbora apostola kad noć provodi u molitvi. Ukazao je na izričite Isusove molitve iz evanđelja na kojima se i mi možemo nadahnjivati i koje nam mogu biti forma za molitvu. Isus je također koristio različite oblike molitve. Molitva hvale i zahvaljivanja: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje…” Važno je u životu Boga hvaliti i zahvaljivati mu. Citirajući jednog autora fra Ivan je rekao kako je nezahvalnost prvi grijeh iz kojega su proizišli drugi grijesi. Da su Adam i Eva bili zahvalni za ono sto imaju, ne bi posegnuli za onim sto ne smiju. Euharistija je najsavršeniji oblik zahvale Bogu. Također psalmi koje molimo u časoslovu većinom izražavaju hvalu i pohvale Bogu. Kroz Isusovu velikosvećeničku molitvu fra Ivan je zapazio koje su Isusove nakane u molitvi. On moli za sebe “proslavi sina svoga” (Iv. 17,1), zatim moli za apostole “za one koje si mi dao” (Iv. 17,9), zatim za sve ljude “za one koji će na njihovu riječ povjerovati u mene” (Iv. 17,20) da svi budu jedno (Iv. 17,21). Također je rekao kako je važno reći Isusu svoje želje i reci želje u svom bratstvu. Dalje je istaknuo molitvu u Getsemanskom vrtu koja je jedna od najvažnijih Isusovih molitava. Ovdje se Isus moli da bude volja Očeva. Važno je molitvu prošnje završiti riječima “neka bude volja tvoja”. Isusova molitva na križu je molitva za neprijatelje i molitva predanja: “U ruke tvoje predajem duh svoj” (Lk. 23,46).

U izlaganju o Franjinoj molitvi fra Ivan je istaknuo mjesta njegove molitve; on moli u crkvicama, povlači se na osamljena mjesta gdje noć provodi u molitvi. Franjine molitve su prepune pohvala, zahvaljivanja, klanjanja. Veoma rijetko se spominje da nešto traži u molitvi. On kada traži, traži duhovno: “daj mi Gospodine da ispunim tvoj sveti i istiniti nalog”. Sv. Franjo je izgovarao različite oblike molitve; strelovite, duge molitve, znao je moliti bez rijeci, sav se pretvorio u molitvu, kako ističu njegovi životopisci. Izvori njegove molitve su psalmi, križ nad kojim je dugo meditirao, te sve stvoreno.

Nakon predavanja imali smo mogućnost za razmišljanje i osobnu molitvu na osnovi onoga sto smo čuli.

U poslijepodnevnim satima smo zajedno s fra Ivanom išli na Podbrdo, a svetu misu smo slavili u župnoj crkvi. U večernjim satima je bio zabavni dio programa, kviz provjere znanja o vjeri, Svetom Pismu, duhovnoj glazbi kao i zabavnoj. Večer se nastavila klanjanjem Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, a zatim cjelonoćnim klanjanjem u smjenama.

Nedjeljnu misu slavili smo u župnoj crkvi koja je posebno slavljena s osobama s poteškoćama u razvoju. Uistinu je bilo dirljivo i svečano slaviti misu s tim jednostavnim dušama.

Poslije svete mise ponovo smo se okupili u kući i izmijenili dojmove koji nas uvijek na poseban način obogate. Fra Ivan se također osvrnuo na seminar. Kao važnu poruku i smjernicu istaknuo je Generalne Konstitucije rekavši da su one posadašnjenje sv. Franje, te istaknuo cijeli 12. članak u kojem između ostalog stoji “Molitva neka bude duša njihovog života i rada” (GK čl.12) što je i geslo ovoga seminara. U ustrajnosti u molitvi koja je najvažnije i jedino sigurno sredstvo hoda prema vječnoj domovini neka nam pomogne zagovor sv. Franje i Presvete Djevice Marije.

Branka Barišić, područna tajnica