OFS Čitluk: Hodočašće u Asiz
Mjesno bratstvo OFS-a Čitluk hodočastilo je u Asiz i Padovu od 14. do 20. listopada 2018. Životopisni krajolici na kojima su djelovali nama toliko dragi sveci sv. Franjo, sv. Klara, sv. Rita, sv. Ante i sv. Leopold Bogdan Mandić zasigurno su mjesta koja žele posjetiti svi članovi franjevačke obitelji. Prvi dan našeg hodočašća posjetili smo brdo La Vernu, skrovito mjesto gdje se sv. Franjo povlačio u osamu na post, molitvu i kontemplaciju te gdje je 1224. godine dobio pet Isusovih rana. La Verna nas je očarala svojim mirom i prirodom koja odmara. Uz svetu euharistiju posjetili smo i mjesto gdje se Franjo povlačio na osamu. Prisustvovali smo popodnevnoj procesiji od crkve (u kojoj su izložene relikvije sv. Franje) do kapelice stigmi.
Za drugi dan hodočašća možemo reći da ce biti upisan debelim slovima u našu bratsku kroniku kao dan obreda zavjetovanja i primanja u bratstvo u crkvi Svete Marije od Anđela – Porcjunkuli, koja je Majka i Kolijevka franjevašta. Ona je Franjina najdraža crkva u kojoj je i preminuo. Pod vodstvom duhovnog asistenta fra Mire Šege i uz prisustvo pedesetak naših članova i njihovih obitelji sudjelovali smo u svetoj misi te su u bratsvo primljeni: Jelena Ćutuk, Anita Marinčić i Emilija Primorac, privremene zavjete na godinu dana dali su Manuela Odak, Dalia Pehar, Stela Prskalo i Draga Volarić. Trajno zavjetovani članovi: Jadranka Volarić, Ivan Prskalo, Maja Planinić, Ivan Milićević i Franjo Lovrić.
Zahvalni Bogu na ovoj milosti posjećujemo i vrt ruža sv. Franje te se upućujemo prema jos jednom skrovitom mjestu molitve Carceri na uzvisini iznad Asiza. Jos jednom osjećamo tu potrebu sv. Franje za skrovitošću i mogućnošću molitve u miru i prirodi. Dalje smo posjetili crkvu sv. Damjana u kojoj je svetom Franji Isus progovorio sa križa rekavši mu „Franjo idi popravi moju crkvu, koja se, kako vidiš, ruši.“ Sveti Franjo je Crkvu kasnije predao sv. Klari gdje je ona osnovala i prvi samostan Klarisa u kojem je i umrla prirodnom smrću 1253.
Treći dan našeg hodočašća u Asizu započinjemo svetom misom na grobu sv. Franje koji je godinama bio skriven u nosivom stubu ispod glavnog oltara bazilike sv. Franje. Njegov lijes otkriven je 1818. te je na tom mjestu napravljena kripta u kojoj smo služili sv. misu. Nadalje, obišli smo i crkvu u kojoj se sv. Franjo krstio, kao i crkvu koja je nastala na mjestu njegove rodne kuće. Možemo reći da cijeli Asiz i danas odiše Franjinim duhom, veliki broj hodočasnika u potrazi za mirom utječu se ovom svecu obilazeći njegovo rodno mjesto i kraj u kojem je proveo ovozemaljski život.
Treći dan našeg hodočašća završavamo obilaskom crkve sv. Klare u kojoj se nalazi križ sv. Damjana s kojeg je Isus progovorio sv. Franji. U kripti crkve je i grob svete Klare kao i njene relikvije. U jednoj od kapelica u bratskom zajedništvu sa duhovnim asistentom fra Mirom Šegom izmolili smo krunicu Božanskog milosrđa i Franjevačku krunicu. Ispunjeni mirom i okrijepljenog duha dan završavamo zajedničkom molitvom časoslova.
Četvrti dan našeg hodočašća idemo putevima sv. Franje prema Greccio, još jedno mjesto u prirodi. Samostan i crkva napravljeni na stijeni u kojem se sv. Franjo također povlačio na molitvu te gdje je upriličio prve žive jaslice u povjesti Crkve, nakon čega se taj običaj raširio diljem svijeta. U taj spomen smo i mi slavili Božićnu misu i pjevali Božićne pjesme, što je bio poseban doživljaj u bratstvu. Put nas dalje vodi do mjesta Fonte Colombo gdje je sv. Franjo uz pomoć brata Leona napisao Pravila Male Braće, zasigurno najvažniji dokument za Franjevački red. Naše hodočašće obogatili smo posjetom još jednoj svetici u narodu poznatoj kao zaštitnice bespomoćnih i beznadnih slučajeva sv. Riti. Pomolili smo u crkvi u kojoj je izloženo njeno tjelo, a za uspomenu smo dobili i latice ruža iz vrta Klarisa koje se nalaze u samostanu u sklopu crkve u kojem je bila i sama svetica.
Zadnji dan hodočašća krenuli smo prema Padovi gdje smo posjetili crkvu sv. Ante u kojem se nalazi njegov grob i relikvije, kao i crkvu našeg sv. Leopolda Bogdana Mandića u kojoj se nalazi njegovo neraspadnuto tjelo.
Hodočasteći stopama sv. Franje i mjestima koje je preferirao možemo reći kako je vidljiva njegova duboka želja za mirom, molitvom i postom koju je najbolje mogao postizati u prirodnom okruženju i skrovitom ambijentu. Franji je trebao mir, a ljudi su trebali Franju, iz molitve i konteplacije Franjo je crpio snagu za djelovanje, kao što je činio i sam Isus. Ohrabreni njegovim primjerom, kao i primjerima sv. Klare, sv. Rite, sv. Ante i sv. Leopolda završavamo naše hodočašće moleći Gospodina da nam udjeli milost prepoznavanja naših poslanja, hrabrost da odlučno prihvatimo Božju volju u našim životima, i ustrajnost da iznova slijedimo primjer sv. Franje i opslužujemo zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće.
Franjo Lovrić, OFS Čitluk
