OFS Humac: Fra Žarko Ilić članovima bratstva govorio o Kruhu sv. Ante
Dana 8. studenoga 2016., fra Žarko Ilić je održao kratko predavanje o nastanku i povijesti Kruha sv. Ante članovima i simpatizerima Franjevačkog svjetovnog reda mjesnog bratstva Humac. Fra Žarko je istaknuo da je poziv svjetovnog franjevca usko povezan s dobrotvornim radom, stoga je za svakog člana bitno znati što više o "Kruhu sv. Ante", što će im svakako pomoći u ostvarivanju svog poziva.
Bit Kruha sv. Ante je zapravo u tome da oni koji imaju materijalna dobra ista u ljubavi podijele s onima, koji oskudijevaju u bilo čemu. Međutim, pomoć ne mora biti isključivo materijalna. Usamljene osobe trebaju našu blizinu i samo jedan pa i najmanji znak pažnje unosi sreću i radost u njihove živote. To je djelotvorna ljubav i "Kruh sv. Ante"- olakšati životne nevolje braći ljudima. Na to smo, po primjeru sv. Ante i sv. Franje, pozvani čitav život, a posebno u ovoj godini milosrđa.
Kad je riječ o povijesti nastanka Kruha sv. Ante fra Žarko je kazao, da se pod tim imenom najprije pojavila ustanova u francuskom mjestu Toulonu 1895. godine. Jedna prodavačica (Louse Bouffier) uzalud je pokušavala otključati ladicu svoga stola, a obijanjem ladice bi prouzročila veliku štetu, jer je namještaj u to vrijeme bio jako skup. Stoga je za pomoć zazvala sv. Antu i ladica se čudom odmah otvorila. Iz zahvalnosti je stavila u trgovinu Svečevu sliku s upaljenom svijećom i novčani dar za siromahe. Potom je njezina prijateljica obećala doživotno svakog dana davati po jedan kruh siromasima, ako se jedan član njezine obitelji oslobodi dugogodišnje karakterne mane. Ta joj je molba odmah uslišana. Ona odmah nabavi kip sv. Ante, te ga uz upaljenu svijeću i sandučić za novčane priloge smjesti u jednu tamnu prostoriju pokraj prodavaonice.
Brojni štovatelji sv. Ante počeli su pod tim kipom moliti i darivati. Samo u jednom mjesecu, reče nam fra Žarko, skupljeno je novca za 1.300 kg kruha, koji je podijeljen siromasima. Po tome je pothvat prozvan Kruhom sv. Ante i što se više dijelilo, to se više skupljalo. I tako su se ovakve akcije širile i na druga mjesta u Francuskoj i po čitavom svijetu.
U Hercegovini se ovakvi pothvati pojavljuju pod nazivom "Kruh siromašnih sv. Ante" 1909. u Mostaru i navodi se iznos, kojeg su skupili i podijelili sirotinji za vrijeme gladi. U Gradnićima 1912. isto tako navodeći iznos. O župi Humac koncem 1916. piše: "Na ovom prošteništu palo je u ove samo dvije ratne godine na čast sv. Ante za siromahe (u Kruh sv.Ante) okruglo 20 hiljada kruna."
To se proširilo i na druge župe u Hercegovini. Za vrijeme prvog svjetskog rata provincijal fra David Nevistić i biskup fra Alojzije Mišić naredili su i malobrojnim župnicima, koji to nisu učinili, da osnuju Kruh sv. Ante. Prema podacima koje je fra Žarko primio, dovoljno priloga za pružanje redovne pomoći bilo je u 24 župe. I tako sve do Domovinskoga rata, kada su ratna stradanja potakla inozemne dobrotvore na slanje pomoći u gotovo sve naše župe. U nekom je pomoć dijeljena u okviru Kruha sv. Ante, a u većini, kao tuđa pomoć. Tada su mnogi primali, a samo rijetki davali.
Fra Žarko reče, da je samo jedan svećenik odbio primiti pomoć iz inozemstva prepuštajući to općinskim službama. Ovo iz razloga što je smatrao da će dijeljenjem pomoći iz inozemstva, kako se to tada radilo, donijeti više neprilika nego zahvalnosti od svojih župljana.
Stoga se može reći da je nakon Domovinskog rata, na žalost, došlo do «umrtvljenja» Kruha sv. Ante. Što treba promijeniti. Dobrotvorno djelovanje Kruha sv. Ante po čitavoj Hercegovini jednima pruža priliku za nesebičnu darežljivost, drugima nudi pomoć u trenucima teškoća i oskudice. Dobar primjer zaživljavanja Kruha sv. Ante je bosanska provincija u kojoj je Kruh sv. Ante zaživio 1992. godine i još uvijek postoji.
Kod nas u Hercegovini, u današnje vrijeme, u župnim uredima se vode evidencije o onima kojima je potrebna pomoć, a ista se dijeli o Božiću i Uskrsu i pojedincima, kad se nađu u nevolji. Takve pomoći se često nazivaju Caritas. Što bi u prijevodu značilo djelotvorna ljubav i koja se često odnosi na jednokratnu pomoć. Kod nas postoji i biskupijski Caritas u Mostaru.
Međutim, Kruh sv. Ante je u Hercegovini starija ustanova od Caritasa i odnosi se na trajnu pomoć, za one, koji su najsiromašniji i koji nemaju ni za kruha. Isto tako, u našoj i drugim župama postoje oni koji nisu upisani u te evidencije, a pomoć im je itekako potrebna. Što je svakako propust svećenika. I takvo stanje dovodi do toga da oni koji su nasrtljivi i bezobzirni dobiju više od onih kojima je pomoć stvarno potrebna. Najpotrebniji obično šute i ne pitaju. Po riječima fra Žarka, trećari bi mogli, a i trebali upravo pomoći fratrima to ispraviti.
Fra Žarko je napomenuo da sve ovo treba znati, bez obzira kakav će praktični odjek imati. Jer ono što se ne zna i ne pozna ne može se ni voljeti. Za kvalitetnu akciju pomoći najpotrebnijima potrebno je imati popis onih, kojima je pomoć stvarno potrebna. To je zahtjevan posao, ali kad se nešto radi s ljubavlju, onda će to sigurno polučiti dobre rezultate. Pohvalio je rad fra Nikole Rosančića, koji je u suradnji s Framom i FSR-om Humac, uspješno pokrenuo oživljavanje Kruha sv. Ante, što svakako treba nastaviti.
Kad se govori o ljubavi prema najslabijima i obespravljenima, onda je nemoguće ne spomenuti i fra Didaka Buntića, koji je spasio mnoge živote, ali je radio i na pismenosti našeg naroda. Fra Žarko je napomenuo, kako je fra Didak u vrijeme, kad je bilo "sramota" ići u školu, iskoristio Okružnicu Pape Pia X. godine 1912., kojom je naredio svim mladima, koji se udaju i žene, da se moraju potpisati. Stoga je fra Didak rekao, da svi mladi moraju u školu.
Svi smo se nasmijali pametnoj dosjetki našega fra Didaka, ali smo došli i do spoznaje, da bi kroz Kruh sv. Ante mogli pomoći i nekom siromašnom studentu, da završi školu i tako što prije počne zarađivati za kruh svoj svagdašnji.
Obogaćeni novim saznanjima o Kruhu sv. Ante, koji će nam poslužiti u našem daljnjem radu zahvalili smo fra Žarku na njegovom izlaganju i druženju s nama.
Uz sve navedeno dobro bi bilo, za sve koji su u mogućnosti, pročitati knjigu "HERCEGOVINA SA SVETIM ANTOM" fra Žarka Ilića, kojom će svi čitatelji biti oduševljeni i još više zavoljeti i sv. Antu i sv. Franju i Hercegovinu.
Mirjana Bradvica, OFS Humac
