OFS Široki Brijeg: Hodočašće u Vukovar
Petak jutro, 20. 2. 2015., nas 50-ak članova Franjevačkog svjetovnog reda i prijatelja, krenuli smo put Slavonije kako bi hodočastili u Vukovar i odali počast našim poginulim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata. Naša prva slavonska postaja bijaše Đakovo gdje smo slavili Misu u đakovačkoj katedrali. Tu smo se malo odmorili i nastavili put Vinkovaca. U Vinkovcima je bilo naše prenoćište za obje večeri. Poslije večere imali smo slobodnu večer, neki su to iskoristili za razgledavanje grada, neki za spavanje, neki za gledanje „Crne ruže“, a neki za obilazak rodbine u okolnim mjestima.
U subotu, nakon doručka, krenuli smo prema Vukovaru. U crkvi sv. Filipa i Jakova dočekao nas je pater Ivica. Tu smo slavili Misu za sve naše nakane koje smo ponijeli u svojim srcima ali i za sve one koji su položili život za svoju domovinu. Nakon toga smo posjetili vukovarsku bolnicu, središte grada, memorijalno groblje i Ovčaru. Nekima je to bio prvi posjet Vukovaru, ali gledajući emocije koje su preplavile svakoga od nas, izgleda da nije bilo bitno koji put posjećujemo Vukovar, taj grad nikoga ne ostavlja ravnodušnim! Nastala je tišina, jer u Vukovaru ne moraš ništa reći, dovoljno je šutjeti, plakati ili moliti…
Poslije Vukovara uputili smo se u poznato slavonsko svetište Aljmaš gdje nas je dočekao župnik i ispričao nam priču o Aljmaškoj Gospi. Zatim smo otišli do Osijeka i kratko pregledali staru jezgru grada. Zaboravih spomenuti da smo cijeli dan bili u pratnji odličnog vodiča Kristine, koja je sve oduševila svojim znanjem ali i pistupačnošću i prijateljstvom. Nakon Osijeka vratili smo se u Vinkovce na noćenje.
U nedjelju jutro smo spremili stvari, doručkovali i uputili se do Iloka gdje smo sudjelovali na pučkoj Misi u crkvi sv. Ivana Kapistrana. Nakon mise i obilaženja iločkih podruma krenuli smo u Hercegovinu gdje smo stigli u kasnim večernjim satima.
Ako pogledate kartu Slavonije, vidjet ćete koliko toga smo mi uspjeli vidjeti u samo 3 dana. Ne moram posebno spominjati da su gotovo svi pronašli rodbinu u barem jednom od gradova. Hercegovina je naselila Slavoniju, a radost na licima tih ljudi svjedoči koliko im znači naš posjet. Možda ih samo miris Hercegovine koji smo donijeli sa sobom vrati u djetinjstvo i izazove suze u očima. Kažem, možda! Jer, za mene je ovo, osim hodočašća, jedno veliko svjedočanstvo vjere i života po primjeru sv. Franje. Kročeći slavonskom ravnicom i noseći simbol franjevaštva za mene je bio kao tamjan koji se, na čelu procesije, širi cijelom crkvom. I to je ono što je izazivalo suze u mojim očima.
Marija Zovko, OFS Široki Brijeg
