Seminar trajne formacije: “Na tvoju riječ bacit ću mreže”
U Međugorju se, od 25. do 27. studenog 2016., okupilo oko 40-tak članova Franjevačkog svjetovnog reda iz Hercegovine na seminaru trajne formacije kojeg je organiziralo Hercegovačko područno vijeće OFS-a. Geslo seminara bilo je “Na tvoju riječ bacit ću mreže” (Lk 5, 5).
Različiti ljudi, različitih potreba, ali istog cilja. Tu sam da upoznam braću, tu sam da spoznam sebe, a prije svega da još više produbim svoju vjeru. I vrijedilo je, barem su se tako izjasnili svi sudionici u svome osvrtu na seminar. Ne pruža se baš često prilika otići i maknuti se iz svakodnevice, boraviti u jednom drugačijem okruženju u kojem se duhovno jačaš. Ne silom ili nametnuto, nego tako otvoreno i opušteno se u tebe ulijeva neka milost koje, dakako u potpunosti i nisi svjestan, već je samo osjetiš kao lagani povjetarac. Moćan je taj Duh Sveti kad ti propuše začepljene pore i nekim spletom okolnosti dovede na ovako mjesto. Ne ostaješ prazan ili razočaran. Nego te u svijet pusti napunjenog i veli:“Živi što sam te učio!“
Ovaj seminar imao je jako dobru temu, koja je koristila svima nama koji smo sudjelovali, a preko nas će vjerujem koristiti i ostalima. Temu Biblije nam je fra Antonio Šakota, područni duhovni asistent OFS-a, tako sažeto, a sadržajno približio da smo tek kroz par predavanja shvatili koliko ne znamo, ali koliko možemo naučiti samo ako budemo otvorenog srca čitali i osluškivali Božju riječ. Par uputa na koji način čitati Bibliju pomoći će pri njezinom razumijevanju. Ne budi isfrustriran ako koju riječ ne razumiješ, doći će vrijeme kad će ona sjesti u tvoje srce. Ne odbaci je. Toliko je simbolike u ovim tekstovima da svaka riječ ima svoju težinu. Kroz njih Bog progovara meni kao pojedincu, a preko mene i cijeloj zajednici. Čitajući Psalme, Evanđelje ili bilo koji drugi dio Biblije zaustavimo se na glagolima, meditirajmo nad pojedinim dijelovima teksta i uskoro ćemo doći do odgovora što nam je činiti.
U radu po skupinama se ohrabrimo izreći svoje dojmove, učimo se povjerenju jednih u druge, a takvo bi ozračje trebalo vladati u svakom bratstvu.
Druženje uz igre nas je nasmijalo do suza, otkrilo neke skrivene talente, a to sve skupa doprinijelo je da se još bolje povežemo i upoznamo.
A na koncu opet najbitniji je onaj osobni susret s Bogom kroz klanjanje, molitvu, meditaciju, ispovijed, Euharistiju. Jer iz toga se rađalo sve ovo ostalo. Kako razumjeti, kako razgovarati, kako li se nasmijati, ako se nisam susreo s Njim? A to smo zaključili i u još jednoj poruci ovog seminara, da ako naš odnos s Bogom nije uredu, teško da će ijedan drugi biti uredu.
Bio je to seminar u kojem se ono informativno saznanje potkrijepilo duhovnim. Zato hvala na iskrenosti onome koji je govorio, na trudu onima koji su pripremili, otvorenosti onih koji su sudjelovali i milosti Onoga koji nas okupio. Mreže su bačene, što je ulovljeno?
Ivana Ivanković, OFS Kočerin
