Seminar za povjerenike za Framu i predstavnike Frame u vijeću OFS-a
Jednodnevni seminar, a bogat sadržajem za dva dana. Tako bi ukratko mogli opisati susret predstavnika Framaša u OFS-u i povjerenika za Framu iz Trećeg reda. Seminar se održao 9. rujna u Širokom Brijegu. Nakon što smo se prijavili voditeljima, pozdravio nas je fra Jozo Hrkać, područni duhovni asistent Frame. Izmolili smo jutarnju molitvu časoslova te se zaputili u crkvu na svetu Misu. Područni duhovni asistent fra Josip Vlašić, predvodeći misno slavlje, približio nam je onog mladića iz Evanđelja koji nije mogao rasprodati sve i poći za Isusom.
Kroz njegove postupke možemo preispitati i svoje. Što je to u duhovnom životu gdje sam trom, gdje trebam potrčati, znam li kleknuti, znam li pitati Gospodina Što mi je činiti?
Sveti Franjo je to znao. A onda, kada dobijemo odgovor, smrknemo li se kao mladić iz Evanđelja ili polazimo za Isusom kao sveti Franjo. On je znao da se važno oslobađati navezanosti, on je ostavio oca. Od nas se traži mnogo manje odricanja, ali da se pronađe Isus, uvijek nešto treba ostaviti.
Nakon svete Mise čijoj su ljepoti i svečanosti pjesmom doprinijeli širokobriješki Framaši, uputili smo se u dvoranu. Tamo nas je čekao gost predavač fra Drago Vujević. Za njega je fra Josip rekao da je on dr. Pažnje. I tako je i bilo. Pripremio nam je predavanje pod nazivom Identitet i duhovna dinamika bratstva. Kazao je kako se danas nudi puno kolektivnih identiteta i ako nemaš izgrađen svoj lako upadaš u zamku nametnutih identiteta. Bratstva Frame i OFS-a nisu kao oni što ne znaju ništa o svetom Franji. Mi se moramo razlikovati. Bratstva trebaju imati 6 stupova koji će ga držati. Najvažniji stup franjevačke duhovnosti je Bog. Bog moj moje sve! Sloboda je drugi stup do kojeg dolazimo pokorom i postom, odricanjem. Dostojanstvo je ono koje me podsjeća da ne služim zbog ljudi nego zbog Boga i svetog Franje. Ono što se svaki pripadnik nekog bratstva treba zapitati je koje je moje poslanje. Poslanje je četvrti stup. Svatko od nas ima nešto čime može doprinijeti zajednici, važno je ne upasti u kolotečinu i zakopati svoje talente. Svjesnost o postojanju stupa grijeha nas tjera da se ispovijedamo, da opraštamo, da znamo da svi griješe. Grijeh i svjesnost grijeha nam daje šansu da nas Bog oblikuje. Kada nismo svjesni grijeha postajemo oholi, a Bog nas tada teško može slomiti i doprijeti do nas i našega srca. Zadnji stup je ljubav o kojoj ne treba puno pričati. Važno je uroniti u Stvoritelja, u Ljubav koja nije ljubljena i sjetiti se da je ljubav temeljni zakon. Svako bratstvo je posebno. Važno je biti slobodan, razgovarati o svemu, prihvaćati promjene, davati priliku te biti iskren! Iskrenost često vodi do neprihvaćanja, odbacivanja, ali mi smo pozvani govoriti samo istinu. Zahvalni smo fra Dragi na ovako sadržajnom i korisnom predavanju. Uslijedio je ručak u prirodi, a onda svima drag rad po grupama. Nova poznanstva i nove spoznaje su uvijek dobrodošle. Framaši i trećari su imali priliku iznijeti svoja iskustva o međusobnoj suradnji i prihvaćanju. Zaključeno je da je suradnja dobra, ali da mjesta za napredak i razbijanje predrasuda još uvijek ima. Duhovni asistenti i trećari su ipak više odgovorni za franjevački put mladih nakon frame. Na sve ovo se odlično nadovezalo svjedočanstvo mladog bračnog para iz Mostara, Ivane i Zorana Kolobare. Oni su prošli put od Frame pa do trećeg reda. Svjedoče svoju otvorenost i pouzdanje u Boga. Svjedoče mladima da i OFS može biti mjesto za njih i njihovu duhovnost. Kako su rekli “Frama je čokolada, a OFS je šećer.” Ivana je to objasnila na način da je Frama nešto što te zaokupi cijeloga, daješ se stalno, prisutan si na svim aktivnostima…ali to ne može potrajati kada prijeđeš u odraslu dob, kad dobiješ posao, obitelj djecu, kada dobiješ obavezu. Zato je tu OFS, s manje aktivnosti, ali tu je da ti kao šećer zasladi život. Da ne zaboraviš za kim si pošao, kome povjerovao, da i dalje pripadaš bratstvu. Jer biti dio bratstva je doista blago, biti dio bratstva znači imati vrijednosti i boriti se za njih. Ako si dio bratstva pozvan si na to. Zove nas i naš sveti Franjo riječima: Počnimo, braćo, ispočetka jer do sada gotovo ništa ne učinismo!
Hvala Bogu na ovakvim susretima i seminarima. Mir i dobro!
Dragana Lovrić, OFS Široki Brijeg
